Hrvatski hrvač, najjači čovjek na svijetu, kako su ga zvali, Marijan Matijević, rođen je u ličkom Dubokom Dolu 10. siječnja 1878. godine.
Od malih nogu je s ocem radio fizičke poslove, a s navršenih 12 godina bilo je jasno da ima neku nadnaravnu snagu.
S 19 godina je otišao raditi u Berlin gdje je vidio poziv svjetskog prvaka u teškoj atletici koji na dvoboj u hrvanju u cirkusu izaziva suparnike i tko ga pobijedi dobit će nagradu od 500 zlatnih maraka. Meč je trajao tek toliko da Marijan zgrabi protivnika teškog oko 150 kg, digne ga uvis i baci na pod!
Marijan je lomio golim rukama konjske potkove, savijao čelične cijevi, vukao brodove... Prstima je bez problema mogao poderati špil od 80 karata, a željezni novac je razvlačio pod zubima kao žvakaću gumu. Zbog svojih pothvata u Americi je zaslužio i zlatnu kolajnu s natpisom 'Najjači čovjek na svijetu'.
Uništio diva
Matijević kao da je bio 'kečer prije kečera'. Naime, talijanskog diva. Primu Carnerija, visokog preko dva metra i teškog 120 kilograma Matijević je s lakoćom podigao i bacio preko konopaca u gledalište. Titulu svjetskog prvaka u hrvanju Marijan osvojio u Turskoj i stekao odličje koje mu je predao posljednji car Abdul Hamid II.
Slava u Americi
U New Yorku je u luci rukama vukao dva trgovačka broda povezana konopom ili ona zgoda kada je golim rukama držao zrakoplov pri polijetanju.
Kada su ga jedne zgode najavili kao Austrijanca, Marijan je ispravio voditelja nastupa.
-Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci …. Di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i di zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao!
Lički Samson, Herkul zlatnog srca, Junak iz Like... Sve to bio je Marijan Matijević. A uz to i humanitarac koji je većinu svoje zarade davao Crvenom križu i sličnim organizacijama. Navodno je pomogao i Nikoli Tesli financirati njegova istraživanja.
Cijenio ga Tito
Zbog humanosti ga je dosta cijenio i Tito. Matijevićeva unuka Irena je u jednom intervjuu otkrila da je njen djed tri puta posjećivao bivšeg predsjednika Jugoslavije. U Beograd je uvijek dolazio s pištoljem, ali nikada se nitko nije usudio reći mu da ne ulazi naoružan.
- Osiguranje nije ni pomišljalo da mu oduzme pištolj. Samo su se micali s puta - otkrila je unuka.
Matijević nije izgledao kao snagator. Bio je visok svega 170 centimetara, imao je čak i mali stomak, a njegova kilaža nikada nije prešla 100 kg.
Bio je aktivan sve do smrti. Umro je u Zagrebu u 74. godini, a pokopan je na Božić 1951. na Gradskom groblju u Županji. Iako u poznim godinama, u Županji je gotovo do pred samu smrt na kolodvoru gurao natovarene željezničke vagone, a posljednju je borbu imao samo sedam dana prije smrti. Umro je od teške upale pluća, obolio je jer ga je oznojenog na hladnoći uhvatio propuh.
E to je pravi Likota