On je pravo drago dijete i trenutačno jedan od omiljenijih mladih ljudi u Dalmaciji. Već na prvu jasno je kako je riječ o iznimno pristojnom i fino odgojenom mladiću. Po načinu njegove komunikacije, Stipe Biuk još je dijete u pravom smislu, riječi. Zaigran, skroman, ne skida osmjeh s lica...
No, na travnjaku u samo nekoliko mjeseci pokazao je nevjerojatnu zrelost i izniman talent. U Splitu ga tretiraju kao 'malo vode na dlanu', uvjereni da će ovaj mladi nogometni dragulj doseći najviše razine. Čak je i laiku jasno da 'mali Stipe', u nogometnom smislu, posjeduje 'drugačije' kapacitete. A svi koji prate nogomet u dalmatinskom bazenu suglasni su da se dugo u Hajdukovoj školi nije pojavio igrač takvih karakteristika. U samo nekoliko mjeseci na sebe je skrenuo pozornost nevjerojatnom fizičkom moći, nogometnom inteligencijom i izgledom pravog napadača. Naravno, nije ga mogao ignorirati ni Igor Bišćan, izbornik naše mlade reprezentacije.
Biuk će ovih dana konkurirati za sastav našem mlade vrste u četvrtfinalnoj utakmici Europskog prvenstva protiv Španjolske.
Kako je reagirao kada je stigao poziv za mladu vrstu?
- Bio sam pozitivno iznenađen i presretan. Najprije sam nazvao braću i oca. Oni su također bili presretni.
Otac Robert, braća Duje i Filip, najveća su mu podrška. Stipina braća također su u nogometu.
- Duje brani u Vodicama, a Filip igra u Mosora. On stalno zabija, najbolji je strijelac Prve županijske lige.
Tko kome daje savjete oko napadačkih varijanti?
- Jedan drugome. Puno mi pomažu ti razgovori.
Ima li dojam da se sve oko njegove afirmacije u Hajduku odigralo iznimno brzo?
- Priznajem, sve se dogodilo malo brzo. Još uvijek se pokušavam priviknuti na nove okolnosti. Naravno, oduševljen sam. Tko ne bi bio? Iskreno, nisam očekivao da će se ovakvo nešto tako brzo dogoditi.
Slast uspjeha posebno je slatka. S kim je najradije dijeli?
- S obitelji najprije, ali i s prijateljima, naravno. Uvijek takve stvari dijeliti s najbližim ljudima, to je potpuno prirodno...
Koliko mu se toga promijenilo otkako je postao jedan od najspominjanijih mladih Hajdukovih zvijezda u usponu.
- Pokušavam ostati isti. Prijatelji i obitelj su ponosni na mene. Uvijek sve pokušavam svesti na obitelj. Ionako sam tek na početku svoje priče. Nadam se da će to sve ići svojim putem.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
- Prepoznaju, malo mi je to još sve neobično, još se navikavam na nove okolnosti. Valjda je to normalno.
Traži li se Biukov bijeli dres?
- Stalno me traže. Popis onih koji čekaju na moj dres sve je duži. Valjda ću ih moći sve opskrbiti. Nadam se da ću sve stići.
Stvara li mu pritisak ovako intenzivna medijska pozornost i zanimanje javnosti?
- Pa i nije. Naravno, još se privikavam. Ali čini mi se da se za sada dobro nosim s novim okolnostima.
Tko najviše daje savjete u tom smislu?
- Otac je taj koji sve balansira i daje mi savjete. Sve najvažnije stvari rješavam s njim. Daje mi čak i nogometne savjete...
Kritizira li otac?
- Pa nekad i kritizira - smije se Biuk:
- Ali jako puno pričamo o utakmicama i o mojim igrama. Uglavnom su to konstruktivni savjeti. Takav način komunikacije mi pomaže.
Koja vam je najbolja dosadašnja utakmica u Hajdukovom dresu?
- Mislim da je ona protiv Gorice.
Hajduk je pobijedio 4:0, a Biuk je zabio četvrti pogodak u 39. minuti. No, najsnažniju reakciju nogometne javnosti izazvao je nakon utakmice protiv Dinama.
- Je, bila je to dobra utakmica. Zadovoljan sam.
Kojeg bi trenera izdvojio kao posebno zaslužnog za njegov igrački razvoj?
- Svi treneri su zaslužni. Teško bih mogao nekoga izdvojiti. Ali ako već inzistirate, spomenuo bih Antu Bašića koji je dugo bio sa mnom i koji me iz Solina odveo u Hajduk.
Sada su i u Solinu sigurno ponosni na vas?
- Siguran sam da jesu. Takve stvari su mi jako važne i tu emociju iznimno poštujem.
Kako to obično biva, vrlo brzo krenule su usporedbe s nekim od najboljih Hajdukovih napadača u povijesti. Jedna takva kaže da je Biuk sličan Alenu Bokšiću.
- Drago mi je kada me uspoređuju s takvim igračkim veličinama. Istovremeno, to je i ogromno priznanje, ali i pritisak.
Tu riječ 'pritisak' izgovara tako jednostavno. A nosi li se s tim tako jednostavno kakav dojam ostavlja?
- Nije to ništa strašno...
Nametanje statusa zvijezde i iznimno velika očekivanja mogu biti pogubna za mlade igrače. Biuk je svega toga svjestan.
- Naravno da sam svjestan. No, imam svoje metode kako se nosim s takvim stvarima. Mislim da je najvažnije biti svoj. Uz obitelj je sve lakše.
Što je prije znao o Igoru Bišćanu i kakav je dojam ostavio na njega?
- Prvi dojam je jako dobar. Odradio sam već prve treninge i jasno da je jako dobar trener. Gdje god je bio imao je dobre rezultate. Pa i ovaj ulazak u četvrtfinale Europskog prvenstva samo je nastavak njegova trenerskog kontinuiteta. Imam samo riječi hvale.
A zbog kojeg ste nogometaša počeli igrati nogomet?
- Svi to imaju. Meni je uvijek najdraži bio Marco Reus iz dortmundske Borussije.
Kada razmišlja o budućnosti, gdje bi volio igrati.
- To je svakako Bundesliga. Htio bih u Njemačku, tamo mi se sviđa.
Već je bio u Bayernu.
- Pet dana sam bio u njihovu kampu. I od tog trenutka mi je Bundesliga najdraža. Tamo se igra najbolji nogomet. Osim Borussije, volim i Liverpool.
Nada li se nekoj minutaži protiv Španjolske?
- Bilo bi lijepo, dat ću sve od sebe. Ako uđem učinit ću sve da doprinesem našem prolasku u polufinale.
Kako su vas primili igrači u reprezentaciji?
- Najviše se družim s Marijem Vuškovićem. No, ostali dečki su odlični. Prvi dojam mi je vrhunski.
S Hajdukovim trenerom Paolom Tramezzanijem očito je vrlo brzo 'kliknuo'.
- Sve je dobro krenulo od prve sekunde. Iznenađen sam bio što mi je protiv Dinama dao priliku od prve minute. Nakon te utakmice, još mi je dao dosta prilika. Nadam se da sam opravdao povjerenje, hvala mu na tome.
Ispalo je na kraju dobro za Hajduk, ponajviše zahvaljujući Marku Livaji i Stipi Biuku, kažu u Splitu.
- Ma zaslužna je cijela momčad. Ne bih nikoga izdvajao, cijeli je kolektiv dao svoj doprinos.
Što radi kada nije u nogometu?
- Najčešće se družim s prijateljima. Nemam nekakve druge sportove. Možda ponekad, tenis, košarku... Volim igrati mali nogomet. No, bolji sam na velikom. Ponekad nogomet na PlayStationu - smije se Biuk.
Stipini su rodom iz Dalmatinske zagore. Taj gen sigurno je zaslužan za puno dobrih stvari kada govorimo o sportskim kapacitetima.
- Kada god imam nekakav slobodan dan. Odem često do Vrlike. Tamo mi je jako lijepo, volim prošetati. Ali i to je posebna emotivna veza. Baka i djed imaju tamo kuću.
Nareže se i pršut ponekad...
- (smijeh) Volim cijelu dalmatinsku spizu...
Dosta fanova imate i u Sinju, popis za dresove je opet poduži.
- Nema problema, stižem u Sinj s dresovima - smije se Stipe.
Koliko mu je teško nositi se s intenzivnom medijskom pozornošću?
- Još se privikavam.
Morat će se vrlo brzo naviknuti jer, kako sada stvari stoje, zbog svog igračkog talenta dugo će biti zanimljiv medijima...
Mali je još zelenbać.