Baš kao i prije dvije godine, i ovaj put je Novica Bogdanović htio počastiti sve hrvatske karataše koji su se s Prvenstva Europe iz Montpelliera vratili s medaljama.
Šef zagrebačkog Karate kluba Princ, po mnogočemu neobičan svat, posegnuo je za već viđenim scenarijem pa je za srebrnu borbenu ekipu, brončane Mašu Martinović i Anu Lenard te za kataški trojac opet naručio cigansku glazbu i kočiju s upregnutim konjima.
A sportašima su, odmah nakon presice, u hotelu Panorama zasvirali članovi orkestra RAIM iz Štipa. Dečki su na turneji po zemljama bivše SFRJ, a ovih su dana nastupali u jednom makedonskom restoranu u Zagrebu gdje ih je angažirao i Novica. A to se, na prvu, nije svidjelo Stjepanu Čelanu, predsjedniku Hrvatskog karate saveza i glavnom tajniku Europskog karate saveza.
No, vidjevši da su cure i dečki počeli plesati, na koncu se i on pomirio s iznenađenjem iz radionice potpuno nepredvidljivog Bogdanovića, kojem ovim putem predlažemo da sljedećom prigodom, ako mu je već do glazbene kulise, angažira - hrvatske tamburaše.
Energija, brzina, domoljublje
Među živahnijima, uz taktove "Đurđevdana", "Čaje šukarije" i "Ramo, Ramo druže moj", bio je 24-godišnji student PMF-a Tomislav Stolar, inače novi član muške kataške trojke.
- Počašćen sam što sam dobio priliku da postanem dio tima koji ima renome i rezultate i hvala treneru Grgiću što je sklopio momčad u rekordnom roku. Vjerujem da sam donio novu energiju, ponešto brzine i domoljublja.
"Prozvani" trener Grgić nije imao lak zadatak jer je imao samo 45 dana da utrenira kate i bunkai (simulaciju borbe s tehnikama iz kate) s novim članom:
- Osim zadaće da "poginemo" za domovinu, trebalo je pokazati i nešto od karatea. U novim okolnostima, dvije europske medalje u nizu bile su i izvjesno breme, no dogodilo se da sam i ja nakon 20 godina dočekao povoljan ždrijeb pa sam dečkima "pedagoški" kazao da ću ih postreljati ako ne osvoje medalju.
Najteže borbe
S čak dvije medalje kući se vratila 25-godišnja Samoborka Ana Lenard kojoj je pripalo ekipno srebro i pojedinačna bronca.
- Ovo su mi bile najteže borbe u karijeri pa su mi zato i najdraže medalje. Biti u tri ekipna finala zaredom, to je doista čudo.
Da bi u drugačijim okolnostima i iz ovog finala izašle naše cure i kao pobjednice, uvjeren je predsjednik Čelan:
- Da nismo morali putovati autobusom, što je u oba pravca bilo gotovo 40 sati, i da su cure bile odmorne, uvjeren sam da bismo se kući vratili s dva zlata. Osim toga, da nas suci nisu zakinuli u finalu, bili bismo četvrta reprezentacija prvenstva.
>>Bujas Čelan: Osvojiti medalju na EP-u nije otići u trgovinu i kupiti je
