U to je, već zaboravljeno doba, Pomorac iz Kostrene bio prvoligaš,
sezona je 2002./03., a Petar Krpan je u Maksimiru u 90. minuti smanjio
rezultat. Dinamo je u derbiju 1. prosinca 2002. godine bio bolji od
Hajduka s 2:1. Pitate se otkud i zbog čega izvlačimo taj Krpanov gol.
E, od tada, pa do ovog derbija koji nas čeka, Hajdukovi napadači nisu
uspjeli zabiti u Maksimiru.
Peta godina teče, 540 minuta odigrali su Dinamo i Hajduk u Zagrebu od
tada, a strijelci za bijele bili su još samo Rapaić iz slobodnog udarca
i Pralija iz jedanaesterca. Ima statistika i gorih podataka za
Splićane. Nisu samo napadači crna rupa. Nitko od sadašnjih igrača nije
zabio Dinamu u Maksimiru. Barem ne u Hajdukovom dresu.
Ali zato je zabijao Rukavina u dresu Šibenika. Zabijao je i Bartolović
u Maksmiru. Istina, u dresu Dinama, ali je zabijao. A Bušić je
poentirao u Splitu, pa se nada i sada daje sve što ima za taj
maksimirski gol.
Splitski napadači, ima ih šest, a njih 66 posto (Bartolović, Bušić,
Jelavić i Rukavina) je u odličnoj formi, u Zagreb idu zabiti Lončariću,
nadvisiti Eduarda. Koji sam za trojicom najboljih iz Hajduka
(Bartolovića, Bušića i Rukavinu) u prvenstvu zaostaje tek za dva
pogotka.
Bez obzira na to što je Eduardo u odnosu na splitske napadače bolji,
skuplji i pojedinačno efikasniji Hajdukovog trenera Zorana Vulića muče
slatke brige.
- Imamo kvalitetne napadače, ovoj četvorici koji su igrali protiv
Osijeka valja pridodati Vučka i Munhoza. Što se tiče golova, ne bismo
trebali imati problema. Ne, ne bih radio usporedbu s Eduardom, momak je
paklen igrač, ali ja vjerujem u svoje napadače - kaže Vulić.
Naravno, nije dao odgovor koju dvojicu će poslati u maksimirsku vatru.
Kod Vulića se to neće znati do samog početka utakmice. Vodit će se
osjećajem, koji ga u susretu s Osijekom nije prevario.
- Neka dvojica koja zaigraju zabiju. Najmanje je bitno koja će to biti
dvojica - skromno kaže Tomislav Bušić.