'Nikom nije lepše neg je nam, samo da je tako svaki dan - dugo se orilo s maksimriskog sjevera nakon još jednog Dinamova povijesnog trijumfa. Uh, nije moglo bez drame! Stres kakav su svojim navijačima priuštili Dinamovi nogometaši, dugo će se morati neutralizirati. Eh, kakvi bi to samo zvučni efekti bili da taj stadion sliči na nešto. Ili, bolje rečeno, da imamo neki malo bolji. U jednoj od najvažnijih Dinamovih utakmica zadnjih godina na Maksimiru je bilo 18 tisuća gledatelja, manje nego na Hajdukovoj prvenstvenoj s Lokomotivom.
Skratili im živote...
A da se nešto po pitanju infrsatrukture napravilo sve ove godine, sinoćnji trijumf modrih bio bi vjerojatno stoput spektakularniji. O tom problemu pisali smo nebrojeno puta i ništa se nije promijenilo. No, nismo ovaj tekst zamislili kao još jednu kritiku onima koji su bili ili jesu zaduženi za rješavanje tog problema. Bila je to noć u kojem je Dinamov navijač mogao uživati. Naravno, ako se izuzme činjenica da su im produžeci, sasvim sigurno, bili poseban stres, uzeli i pokoji mjesec života! Ali zvučna kulisa koju su stvorili Dinamovi navijači na sjeveru bila je i više nego dovoljno pogonsko gorivo. Pola sata uoči susreta pred stadionom, podno zapadne tribine, nije bilo one uobičajene gužve. Sve je prošlo u najboljem redu. Sreli smo i neke poznate sportaše. Josip Sesar sa suprugom je došao ispratiti Dinamo i navijati za plavu momčad. Tomislav Butina, Branko Strupar i brojni drugi bivši i aktivni sportaši. Svi su imali identičan predosjećaj: 'Sigurno pobjeđujemo i prolazimo u Ligu prvaka...' ili 'Ma, Dinamo će ih razbiti, puno su bolja momčad...' Na kraju rezultat zvuči kao 'razbijanje'. No, nije tako bilo jer su modri navijači gotovo 40 minuta živjeli na rubu živaca! Južna tribina, poluprazna, bila je očito rezervirana za gostujuće navijače. I te dvije praktično prazne tribine, bitno su umanjile onaj nogometni ugođaj kakav zaslužuje hrvatski prvak.
- Znali smo da plavi to mogu, nije važan proživljeni stres - pričao nam je jedan vatreni navijač Dinama.
Pjevali cijelu utakmicu
A s prepunog maksimirskog sjevera pjesma nije prestajala cijelu utakmicu: 'Volim, Dinamao, život svoj, ljubav svu dat ću mu...'. Svjestan je bio svaki Dinamov navijač koliko je ovo važna utakmica i stoga je jasno bilo ogorčenje kod pojedinih sudačkih odluka koje nisu išle u korist domaće momčadi. Malo što nogometnog fana može tako razgaliti kao genijalni potezi na travnjaku. Petkovićevu čaroliju i škarice plavi dečki još će dugo prepričavati i generacijama koje će tek doći na maksimirske tribine.
'Hoćemo pobjedu...!' - zavapile su Dinamovi navijači s maksimirskih tribina u trenucima kada je energija modre momčadi pala. Dečki su vjerovali, zaslužili su takvo slavlje i emotivno olakšanje. I zato su još dugo nakon završetka susreta s igračima pjevali navijačke pjesme i ode maksimirskom klubu.
Noć iza njih sigurno je burna. Neka je, ovakve trijumfe hrvatskog nogometa vrijedi proslaviti!
Što reći nego bravo i sto puta bravo za Dinamo.Ovo je isključivo uspjeh uprave,igrača i navijača Dinama.Nikakav uspjeh hrvatskog nogometa jer niti jedan naš klub nije ni blizu Dinamu i svi gledaju samo da mu zagorčaju život a dijelom žive i od novaca koje Dinamo zaradi igrajući redovito skupine lige prvaka ili Eurolige.O koeficijentu da i ne govorim,da nema Dinama bili bi valjda najslabija rangirana država u Europi.Hajduk slavi jednu pobjedu u Europi kao da je osvojio ne znam što,nije igrao u skupini Eurolige već 10 godina, Osijek i Rijeka ništa koristi,samo se sramote . Pogotovo Osijek koji ispada od kluba za koji 99%ljudi nije nikad ni čulo .I onda je Bjelica kao neki vrsni trener .Bore tobože da igraju europske utakmice i onda ispadnu na prvoj stepenici.Ima da svi sa poštovanjem izgovarate riječ Dinamo,jer je bio i ostao naš najveći klub .A u prošlosti je jedino Dinamo bio simbol hrvatstva .Samo DINAMO!!!!