No, kada netko tako dobro igra, a klub ga ne plaća redovito, postoji opasnost da ga netko preotme.
– Otići na pola sezone nema smisla. Bez obzira na loše financijsko stanje kluba, znam gdje sam došao i vjerujem da će mi Cibona kad-tad platiti. Nakon četiri godine inozemstva, sviđa mi se u Zagrebu. Osim toga, želim sljedeće ljeto prvi put u karijeri biti slobodan igrač.
Ide li ova sezona onako kako ste zamišljali?
– Da, po to sam i došao, da dobro igram i da se to vidi i na rezultatima momčadi. Doduše, nemam snage za 40 minuta jer nisam prošao pripreme, pa jedno vrijeme statiram u napadu, pokušavam drugima nešto otvoriti.
Trener Perasović kaže da mu je najveće zadovoljstvo što igrate dobro u oba smjera?
– Jest, no to je nekada i kontraproduktivno. Igrajući protiv Asvela dobro sam čuvao Marshalla, no na kraju sam bio potpuno prazan. Da Žalgiris nije pobijedio, nedostajala bi moja promašena bacanja.
I vi ste se, kao Ante Tomić iz Trnskoga, preselili u Madrid. Koje opasnosti ondje vrebaju mladog igrača?
– Dolaziš iz maloga kluba u kojemu igrate 40 minuta i sve ovisi o vama, a nađete se u situaciji da igrate samo pet minuta. Mnogi igrači u takvim okolnostima izgube samopouzdanje. Važno je da se riješite pritiska. Zato je dobro što će Ante imati pola sezone za prilagodbu na nove uvjete.
