Sve do ljeta 2013. čelnici Barcelone uporno su ponavljali: “Naš dres nije na prodaju, u više od sto godina postojanja nikada nismo imali sponzorski logo na prsima. Možemo jedino besplatno reklamirati UNICEF”.
No, nekoliko mjeseci kasnije pogazili su svoju riječ te prednju stranu dresa za 35 milijuna eura godišnje prodali Qatar Airwaysu. Taj četverogodišnji ugovor istječe u ljeto iduće godine, a čelnici Barcelone već su dogovorili novi, još puno izdašniji. Ali ne s katarskom aviokompanijom, nego s japanskom internetskom trgovinom Rakuten.
Tvrtka iz Tokija davat će Barci 55 milijuna eura, odnosno 220 milijuna eura do isteka četverogodišnjeg ugovora.
Nadiru milijarderi s istoka
Drugi je to najveći sponzorski ugovor u povijesti nogometa. Više dobiva samo Manchester United od Chevroleta – u pet godina čak 300 milijuna eura!
Zanimljivo, novi sponzor Barcelone prije nekoliko godina želio je kupiti Manchester City, no Englezi su to odbili jer su Japanci uvjetovali da glavni ili zamjenski dres Cityja budu crveni!
A da novac ipak sve može kupiti, potvrđuje bivši engleski premierligaš Cardiff. Njih je prije četiri godine kupio malezijski milijarder Vincent Tan te odmah zamijenio tradicionalnu plavu boju dresova crvenom te na grb umjesto ptice stavio zmaja. Naravno, to je izazvalo gnjev navijača, ali protesti nisu urodili plodom.
A japanski ulazak u Barcelonu samo je nastavak ulaska milijardera s istoka u europske nogometne velikane.
Wang Jianlin, drugi najbogatiji Kinez i vlasnik tvrtke Dalian koja se bavi kupoprodajom nekretnina, s 45 milijuna eura stekao je 20 posto udjela u madridskom prvoligašu Atleticu. Također, ima i 56 posto udjela u španjolskom prvoligašu Epanyolu te je stopostotni vlasnik Granade.
Još jedan španjolski prvoligaš Real Sociedad u vlasništvu je Kineza, a čak i na prednjoj strani dresa igrači nose natpis na kineskom pismu. Navijači nemaju ništa protiv jer za to klub dobiva osam milijuna eura godišnje.
Uskoro bi natpise na kineskom na svom dresu mogli imati i talijanski divovi Inter i Milan. Naime, Inter je u 70-postotnom vlasništvu kineske tvrtke Suning Holdings, dok je Silvio Berlusconi nedavno prodao 55 posto udjela Milana milijarderu iz Hong Konga.
Zasad Inter na dresu nosi natpis Pirelli, za što od tog proizvođača guma dobiva 12 milijuna eura, dok Milan od Fly Emiratesa za natpis na prsima dobiva 17 milijuna eura, identično kao što Juventus dobiva od Jeepa.
Zanimljivo, najviše od svih talijanskih klubova za mjesto na dresu dobiva mali Sassuolo. Kemijska tvrtka Mapei godišnje im daje čak 22 milijuna eura!
Inače, jedina su dva prvoligaša u Italiji koja ne žele sponzora na dresu klubovi iz Rima – Lazio i Roma. Talijanski prvoligaši pak generalno dobivaju puno manje od španjolskih ili engleskih.
Englezi dobivaju najviše
Osim rekordera Manchester Uniteda, koji od Chevroleta dobiva 60 milijuna eura godišnje, Liverpool od New Balancea dobiva 50, Chelsea od guma Yokohama 45, a Arsenal od Fly Emiratesa 40.
A kakvo je stanje u Hrvatskoj? Takvo da dva najbolja kluba, Dinamo i Rijeka, nemaju sponzora na prsima, jer nitko nije ponudio dovoljno. Hajduk pak nosi logo svog najvećeg sponzora Tommyja, a Lokomotiva ima logo benzinske crpke Crodux.
