Tko bi rekao još do prije godinu dana da će bitnu ulogu u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji na Europskom prvenstvu, koje danas počinje u Mađarskoj i Slovačkoj voditi, kako bi rekao pokojni Đorđe Balašević – "Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci". Jer, s obzirom na to da trenutačno nema Duvnjaka, Cindrića, Karačića, Marića, Šege, Stepančića, Horvata i Muse, neke glavne role preuzet će Halil Jaganjac, Ivan Martinović, Marin Šipić, Leon Šušnja, Ante Gadža te u sporednim, ali ne manje važnim rolama Tin Lučin, Nikola Grahovac, Zvonimir Srna, Filip Glavaš i Matej Mandić. Iz ekipe koja je prije dvije godine uzela srebro može se lako dogoditi da protiv Francuske, u prvom kolu skupine, istrče tek David Mandić, Marko Mamić i Marin Šipić.
U šumi nije sve bajno
Halil Jaganjac susreo se sa sportom već u trećoj godini života, kada uz starijeg brata Isaka, također sportaša, prolazi atletsku školicu, igru s loptom… Već u šestoj godini počinje sustavno trenirati kondiciju i kontrolu lopte s bratom, da bi u osmoj uz njegov nagovor počeo trenirati mini rukomet u RK Matulji, koji je bio najbliži mjestu stanovanja… Paralelno s treninzima, od najmlađih dana aktivno pomaže bratu u obiteljskom poslu. Pravi rukometni razvoj počinje s velikim rukometom i trenerom Alenom Tomašom te prelaskom u RK Kozala. Sa samo 17 godina potpisao je ugovor s francuskim PSG-om. Nakon što je proveo jednu sezonu u Parizu i jednu u Skoplju, potpisao je za Nexe, čiji je još uvijek član do kraja ove sezone, kada odlazi u njemački RN Löwen.
Zanimljive treninge imao je dok je igrao za Kozalu.
– Da, išli smo u šumu cijepati drva. Znate, u našoj su obitelji svi muškarci bili drvosječe. I moram priznati da Halil jako dobro barata sjekirom. I kad me mnogi pitaju kako to da je on tako skroman i povučen dečko, onda odgovaram da je to zato što je iskusio i onu težu stranu života, kad nije sve bajno, kad se mora teško fizički raditi da bi se preživjelo – rekao je Isak.
– Halil živi spartanski. Trening, škola i kuća. Nema četvrtog – rekao je o početku njegove karijere brat Isak.
Halil izgleda poput modernog bacača kugle. Na dva metra visine mišići su jako dobro raspoređeni u 93 kilograma, koliko je težak.
– Suparnici ga pokušavaju zaustaviti na sve moguće načine. Ali nekako im baš ne uspijeva. Jasno, dobije on puno batina, ali to mu doma liječim posebnim ljekovitim biljkama koje pronalazim u šumi – istaknuo je Isak.
Bilo je zanimljivo na prvom treningu sa zvijezdama PSG-a.
– U pola sata međusobne utakmice, koliko je igrao, postigao je osam pogodaka Omeyeru. Noka Serdarušić, tadašnji trener PSG-a, bio je oduševljen – dodaje Isak.
>> Pogledajte i video
