U današnjem četvrtfinalnom okršaju s Mađarima (20.15) na vaterpolskom EP-u u Beogradu Dubrovčanin Andro Bušlje, koji je 4. siječnja napunio 30, bit će na čelu naše braničke linije koja će se pohrvati s mađarskim sidrašima Haraijem i Kissom. Andri to ne bi trebao biti problem jer je već pokazao da s Mađarima može biti uspješan, a i u Beogradu je jedan od najboljih u našim redovima. Pa smo i krenuli od Beograda...
– U Beogradu je zasad sve odlično. Što se pak naših igara tiče, imali smo dobrih i loših trenutaka. U prvom se kolu nismo baš najbolje iskazali, ali poslije smo se malo digli. Jest da Francuska i Malta, pa čak ni Nizozemska, nisu neko mjerilo, ali vidjeli smo da možemo. I sad nas očekuje da uđemo u borbu za medalje – kaže Bušlje.
Ima zamjerki tipa "u redu je što su izgubili od Srba, ali nisu se ni borili"?
– Može govoriti tko što hoće, ali mi se sigurno nismo mučili mjesec dana na pripremama da bismo došli ovamo i da se u bilo kojoj utakmici, a pogotovu protiv Srbije, nećemo boriti. Trsili smo se, ali nije nam išlo. Naravno, nije lijepo izgubiti sa 6:13, ali oni su zbilja odlična momčad, svjetski su prvaci. Ali ako se opet nađemo s njima, u što vjerujem, učinit ćemo sve da im uzvratimo za taj poraz.
Razlaz nakon 13 godina
Odigrali smo puno utakmica s Mađarima, kojih se vi sjećate?
– Po lošem se sjećam SP-a u Barceloni 2013. kada su nas izbacili u polufinalu pobijedivši nas sa 11:10. Nikad neću prežaliti što nismo ušli u finale.
No zato se s radošću i ponosom vjerojatno sjećate SP-a 2007. u Melbourneu.
– Ah, nikada ga neću zaboraviti. Bila je to moja prva medalja s reprezentacijom i odmah zlato. Finale je uistinu bilo za pamćenje. Gubili smo, a onda je Vićan napravio onu veliku obranu, postigli smo pogodak za izjednačenje, a potom je u produžetku Pavo Marković dao dva gola. Neka tako bude i u utorak i svi zadovoljni.
Otad Pave nema u reprezentaciji, što je s njim?
– Imao je neugodnu ozljedu ramena zbog čega je morao na operaciju i to ga je unazadilo. Ipak je to pucačko rame, desna ruka... No sad je dobro, vidim da doista igra odlično, nadam se da će tako i nastaviti.
Ljetos ste pomalo neočekivano prešli iz Juga u Posillipo?
– Da, nakon 13 godina došlo je do razlaza. Tako je željela uprava kluba, ja se nemam na koga ljutiti, posebno stoga što mi je u Posillipu odlično. Dobro su me prihvatili, dobro igram i nadam se da će tako i ostati i da ću još koju godinu igrati ondje.
Znači, zadovoljni ste?
– Sve je prva liga, uživam. Plaćaju na vrijeme, nema pritiska jer znamo da nismo momčad za prvo mjesto u Italiji. U Jugu je vazda pritisak, od Juga se uvijek očekuju prva mjesta. Hrana i mentalitet ljudi su slični, vrijeme je kao u Dubrovniku, čak i bolje, jer nema toliko kiše i bure.
S obitelji u Napulju
Prije tri ste se godine oženili, imate i kćerkicu...
– Da, zove se Andrea i ima dvije godine i dva mjeseca. Inače su supruga i kćerkica sa mnom u Napulju, ali sada su u Dubrovniku. Stanujemo u dijelu grada koji se zove Posillipo, blizu bazena na kojem treniramo. No i onaj na kojemu igramo na Scandoneu na deset je minuta od stana.
>>Mađarski sidraši Kiss i Harai zajedno imaju 230 kilograma!
