Bivša svjetska i dvostruka europska doprvakinja Marina Sumić ostavila se te-kvon-doa u najboljim godinama. Poput Janice, s 24 godine. Po mnogima prerano, no, životno gledano, to je očito bio pravi trenutak jer samo tri godine poslije Marina je pokrenula vlastiti posao i to stomatološku ordinaciju. Ako bismo se našalili, mogli bismo reći da je nekad izbijala zube, a sada će ih popravljati i ugrađivati.
– Moj jedini preostali cilj bio je otići na Olimpijske igre i bila sam tome čak i blizu jer sam bila desetorangirana u svojoj olimpijskoj kategoriji. No, onda mi se dogodila teška ozljeda koljena, puknuće prednjeg križnog ligamenta i to u predolimpijskoj godini i na nebitnom natjecanju. U tom trenutku bilo mi je jasno da je moj san pao u vodu. Bio je to težak trenutak.
Trener molio da odustane
Taj težak trenutak Marina je iskoristila za donošenje velike životne odluke.
– Rekla sam si tada da je to bilo to. Ionako mi je život na ta dva razboja postao prenaporan. Te-kvon-do je postajao sve naporniji i sve profesionalniji, a ja sam se više željela posvetiti struci. Ta mi je ozljeda pomogla da donesem tu odluku, no kako nisam htjela završiti karijeru sa slikom kako ležim ozlijeđena, pokušala sam se vratiti bez operacije kako bih nastupila na EP-u. Tu mi je nacionalni Savez izašao ususret omogućivši mi da nastupim na račun mojih zasluga, a mogli su na to Prvenstvo poslati neku zdraviju curu. Ja, realno nisam bila spremna, no dospjela sam čak do borbe za medalju koju sam izgubila od Francuskinje koju sam stalno pobjeđivala. A još borbu prije, izbornik Toni Tomas molio me da stanem jer ga nikad nije bilo toliko strah za nekoga kao u toj borbi. Tada mi je još puknuo i meniskus pa sam ipak morala na operaciju.
Neke lijepe slike bavljenja sportom i danas joj nedostaju.
– Nedostaju mi društvo i putovanja, no mi cure i dalje se držimo na okupu, čak smo se i pokumile.
A Marina je bila vjenčana kuma dvjema svjetski uspješnim tekvondašicama.
– Najprije sam bila kuma Ani Zaninović koja je poranila s vjenčanjem zbog trudnoće, a za samo dva tjedna Martini Zubčić.
Obje su danas majke, vjerojatno i bivše tekvondašice. Može li tu biti uzvraćenog kumstva?
– Možda, no ja se još ne udajem. Prvo moram uhodati posao.
Nimalo ne sumnjamo da će i u tome uspjeti. Kada netko tako uspješno gura sportsku karijeru i tako težak studij kao što je stomatologija, sigurno je da se zna jako dobro organizirati.
– Na faksu sam izgubila jednu godinu zbog toga što smo kolokvij imali subotom, a mene svaku drugu subotu nije bilo u Hrvatskoj. A znalo se dogoditi i da me, od mjesec dana ispitnih rokova, nema tri tjedna. Profesori mi nisu izlazili u susret, pravila su za sve bila jednaka i nisam mogla dobiti posebne rokove. Zbog svega toga nisam imala vremena za sebe sve dok nisam prestala trenirati. Nije tu bilo kava u pauzi, niti izlazaka, a svaku pauzu na faksu koristila bih za odlazak na trening.
Kako s izbijenim zubom?
O Marini kao savjesnoj studentici i timskoj igračici, najbolje će svjedočiti ova anegdota.
– Te godine ponavljala sam drugu godinu i to zbog fiziologije čiji su kolokviji bili subotom, a zadnji je bio predviđen baš u vrijeme Prvenstva Europe u Bakuu. Nisam se htjela dovesti u situaciju da mi godina ovisi o tome, ali niti da ostanem bez prilike za medalju. U četvrtak sam nastupila u finalu i osvojila srebro, a u petak navečer sam otišla u Zagreb da bih u subotu bila na kolokviju. Odmah nakon toga, odjurila sam na avion da bih u nedjelju u Azerbajdžanu opet bodrila kolege, a mi smo na tom prvenstvu dobili nagradu za najbolju žensku vrstu. Nije bilo nužno da se vraćam, kada me već izbornik pustio, no vratila sam se iz kolegijalnosti.
Sve to nas navodi na pomisao da će Marina jednog dana dosegnuti razinu majstorstva kakvu ima njezin otac Stipe, poznati zagrebački stomatolog koji je nedavno zatvorio svoju ordinaciju.
– S obzirom na to da je kod nas birokratski puno lakše otvoriti nešto novo nego naslijediti posao, odlučili smo da će tata neko vrijeme raditi kod mene.
Ne sumnjamo da su za tatom došli i njegovi pacijenti, među kojima je i puno poznatih sportaša.
– Tatin prvi poznati sportski pacijent bio je rukometaš Boris Jarak koji ga je i uveo u svijet sporta. Znam da su k njemu od sportaša dolazili nogometaši Mandžukić i Badelj, košarkaši Arapović, Mršić, Repeša...
Čini nam se a će kod vrhunske sportašice u ordinaciju dolaziti još i više sportaša, a od nje učiti mogu i treneri. Uvjerili smo se to slušajući njezino predavanje “Dentalno zdravlje sportaša” gdje pa su treneri saznali što im je za činiti ako nekom njihovu klincu na treningu ili natjecanju netko izbije zub.
– Trener taj zub treba primiti za krunu i isprati ga 10 sekundi pod mlazom hladne vode te ga pokušati vratiti u kost. Što je zub kraće vrijeme izvan kosti, to su izgledi veći da se spasi. Ako to ne ide, dijete bi trebalo držati taj zub između zubnog luka i usana, u vlastitoj slini, a ako je dijete premaleno za to, onda se zub čuva u čaši mlijeka ili fiziološkoj otopini, a nikako u suhoj maramici ili slično – objasnila je zubarica Marina.
>> Pogledajte izjave ljutitog Červara nakon utakmice s Njemačkom
Kako lijepa životna priča. Puno sreće Marina!