Umorni ali zadovoljni i nasmiješeni, vratili su se jučer hrvatski vaterpolisti iz Rotterdama gdje su dan prije, nakon prave drame u utakmici s Rusijom, izborili plasman na Olimpijske igre u Tokiju. Rezultat je bio, valja ga zapamtiti, 25:24 za Hrvatsku, ali tek nakon triju serija peteraca. Nakon 32 minute igre bilo je 11:11. A u Tokio nas je, nakon obrana Popadića i Bijača te promašaja Bukića, odveo Josip Vrlić. On je pogodio odlučujući peterac. Pitali smo ga o čemu je razmišljao dok je uzimao loptu za taj odlučujući udarac.
– O čemu sam razmišljao uoči posljednjeg peterca? A o tome kako da što bolje izvedem taj udarac, kako da dam gol. Nema tu puno filozofije, digao sam se i raspalio iz sve snage. Ne biram stranu unaprijed, gledam gdje je vratar, ali pucam jako tako da mi vratar ne može obraniti s dvije ruke. Meni je zapravo lakše bilo pucati svoje peterce nego gledati druge – kaže stasiti Riječanin koji osvaja trofeje u zagrebačkoj Mladosti.
No, kako je bilo nakon Bukićeva promašaja, bili smo na rubu poraza?
– Iskreno rečeno, ni tad se nismo uplašili, vjerovali smo u svoje igrače i u svoje vratare. Bili smo jako pozitivni, bodrili smo jedan drugoga, nismo klonuli duhom – napominje Vrlić koji je u karijeri doživio i dulju seriju peteraca.
– Bilo je to u Bergamu 2015. u utakmici za treće mjesto na završnom turniru Svjetske lige, ja sam igrao za Brazil, a suparnici su nam bili Amerikanci. Nisam tada izvodio penale, ali bilo mi je teško gledati. Na kraju je Brazil pobijedio, više se ne sjećam koliko, ali znam da smo ušli u četvrtu seriju.
Prekopali smo po arhivi i pronašli da je Brazil pobijedio s 24:23 (10:10). A Vrlića u subotu očekuje utakmica osmine finala Eurokupa i gostovanje s Mladosti u njegovoj Barceloni. Grad je to u kojem je on u vaterpolskom smislu stasao i skrenuo pozornost na sebe. S kakvim osjećajima odlazi opet u Kataloniju?
– Proveo sam u Barceloni pet divnih godina, stekao puno prijatelja i bit će mi drago vidjeti ih opet.
Vrlić je ljudina! Još da imamo pravog izbornika, gdje bi nam bio kraj.