Počinje tradicionalna, 37. Večernjakova anketa za najboljeg košarkaša godine. Glasuju treneri i bivši košarkaši, a naslov brani Bojan Bogdanović. U vrijeme kada je Dražen Petrović dominirao domaćom scenom (on je naš laureat bio pet puta), u sezoni 1983./1984., najboljim košarkašem proglašen je Mihovil Nakić (59). Krilni je to igrač (203 cm), dugih ruku, kojem se tada klanjao i legendarni američki trener Dan Peterson kazavši:
– Ono što Cibonu čini velikom momčadi jest veliki igrač Dražen Petrović, no ima Cibona još jednog sjajnog igrača – Nakića.
Trice desnom, dvice lijevom
A taj je postigao najznačajniji koš u Ciboninoj povijesti. Te večeri (1984.) u krcatom Domu sportova igrala se posljednja minuta majstorice finala prvenstva SFRJ. Crvena zvezda vodila je 71:70, a Cibona je krenula u posljednji napad. Osam sekundi prije kraja Bečić je spustio loptu k Nakiću, a on je, premda dešnjak, lijevom rukom zabio poluhorok za veliko slavlje.
– Ja sam rabio taj šut. Meni je bilo prirodnije voditi loptu lijevom rukom, šutirati zicere i horoke lijevom, a izvana pucati desnom rukom.
I Mirko Novosel i Aco Petrović nemali broj puta su kazali da je taj koš u Cibonu doveo Dražena Petrovića.
– Tako mnogi govore. Dražen je naumio igrati Kup prvaka, a Cibona je bila put do toga. Svako malo netko me podsjeti na taj šut, čim se povede razgovor o Ciboninoj povijesti, neizbježno se dođe do toga. Na početku sezone nisam pomišljao na to da bih ja mogao biti košarkaš sezone, a ni Cibona nije bila favorit za naslov jer je Ćosić završio karijeru, a Knego otišao u vojsku.
U kolektivnom sjećanju domaće sportske javnosti Nika se pamti i po budimpeštanskom podizanju pehara klupskog prvaka Europe (1986.), čemu je prethodio grubi nasrtaj Sabonisa na ovog Drnišanina.
– Nakon jednog grubog prekršaja Krapikasa ja sam podigao lakat ispred njegova lica i vidio kako Sabonis trči prema meni. Gurnuo me, ja sam pao u reklame, a njega su isključili. Premda smo mi u tom trenutku vodili 68:61, ništa još nije bilo izvjesno, no još veća prednost od tih sedam koševa bila je činjenica da će Žalgiris igrati do kraja bez Sabonisa.
U atenskom finalu 21 skok
Obilježio je Nakić i atenski finale Kupa prvaka protiv Reala (21 skok), a poseban je bio i po tome što je jedno vrijeme stalno zaposlen u Ingri istovremeno igrao za Cibonu.
– Bilo je to potkraj moje karijere i nisam radio puno radno vrijeme, a Cibona je imala jedan trening dnevno. Kao diplomirani ekonomist radio sam u Ingrinu marketingu i šefovi su mi izlazili u susret.
Završio je igračku karijeru 1989., a dvije godine poslije zaposlio se u Hrvatskom košarkaškom savezu kao prvi profesionalni glavni tajnik.
– U HKS-u sam radio do 1996., a potom sam prešao u Cibonu u kojoj sam sve do 2010. obnašao dužnost sportskog direktora.
Dolaskom Bandićevih ljudi u klub Nik je smijenjen, ali nije otpušten. Do 2014. radio je kao savjetnik u klubu, a sada je zaposlenik Ustanove za upravljanje sportskim objektima, zamjenik voditelja Košarkaškog centra Dražen Petrović. Sve to nekako je prihvatio stoički, baš kao što se ponašao i kao igrač, pa čak ni sada ne očekuje da ga Aco Petrović, suigrač iz slavnih Ciboninih dana, vrati u klub.
– Sve je to vezano s predstečajnom nagodbom i ne bi dobro izgledalo da u takvim okolnostima Cibona nekoga zapošljava. To je razumljivo, nemam tih iluzija ni pretenzija.
Možda Nakić doista pretenzija nema, ali mi nekako mislimo da je njemu i dalje mjesto u tom klubu. Uostalom, zar njegova četvorka nije pod krovom dvorane, uz Draženovu desetku i Kneginu jedanaesticu, u galeriji najvećih klupskih legendi.
>> I Cibona i Cedevita 'osuđene' na prodaju najvećih dragulja
Legenda, sramota da on, Knego, Čutura... i još poneko iz te veeelike generacije nije u klubu ali zato su tamo Čavlovići, Antunovići...., sramota