Čudan smo mi nogometni puk. Kada se pobjeđuje najbolji smo na svijetu,
a kada nam ne ide odmah sve tretiramo kao katastrofu. U jeseni svoje
karijere ja sam to shvatio, pa sam počeo shvaćati i napade za koje sam
mislio da nisu opravdani. U Osijeku nismo igrali dobro kao u Beču, no i
suparnik je bio puno snažniji, na što smo i upozoravali uoči utakmice.
Velike se polemike vode i tu u mojoj bazi u Samoboru (reality show
Derbi) zašto izbornik toliko u igri drži svog sina. No, ja odgovaram da
niti ja nikad iz igre ne bih povukao igrača kao što je Niko Kranjčar. U
Osijeku me podsjetio na slavnog Argentinca Di Stefana. Nažalost, toliko
sam star da ga se dobro sjećam. Samo je on mogao onako lucidno vanjskom
odigrati kao što je to Niko učinio pri asistenciji za Pršin pogodak.
Niko je igrač koji jednim potezom može odlučiti o pobjedniku. I siguran
sam da su ga zvižduci sputali, jer je u nastavku igrao znatno slabije
nego u prvom poluvremenu.
I meni su dugo prigovarali zašto nikada iz igre nisam vadio Davora
Šukera. No, znao sam da on može spavati cijelu utakmicu, a onda jednim
bljeskom odlučiti. Šuker je bio fenomen, uvijek je znao gdje će lopta
doći.
No, zamjeram izborniku što je, kao alternativu Srni, Jerka Leku
pretpostavio Ivanu Bošnjaku. To je Cicina velika pogreška, Leko ne može
kvalitetno zamijeniti Srnu, jer se radi o potpuno drukčijem igraču. A
to se u nastavku utakmice odmah osjetilo u igri na boku.
Vjerujem da će kritike javnosti i zvižduci s osječkih tribina samo
potaknuti izbornika da još kvalitetnije radi, da se još bolje priprema
za vođenje utakmica, jer u Njemačkoj neće imati pravo na krivi korak.
GENERAL POSLIJE BITKE
