Debakl košarkaša u Ljubljani (69:97) podsjetio nas je na najteže poraze koje je naša nacionalna vrsta ikada doživjela. Ovaj ipak ne ide u red istih jer se ovdje radi o porazu od aktualnog prvaka Europe i četvrte reprezentacije s Olimpijskih igara predvođene jednim od najboljih svjetskih košarkaša Lukom Dončićem.
I stoga se puno težim čini onaj zadarski poraz od potpunog autsajdera Rumunjske (56:58) u kvalifikacijama za prošli SP. Ili onaj u osmini finala Eurobasketa 2015. protiv Češke kada su trener Perasović i izabranici mu potučeni do koljena (59:80). Onaj koji nas je također zabolio doživio je, kao izbornik, i Aco Petrović, i to u osmini finala Eurobasketa 2017., tada protiv Rusije (78:101). A na tu temu Aco nam je postavio retoričko pitanje:
– Je li vam bolje izvještavati s izgubljenih utakmica s velikih natjecanja ili s utakmica pretkvalifikacija za Eurobasket koje nam se mogu dogoditi ako u nedjelju ne pobijedimo Finsku? A to je nešto od čega nema niže. Tada bismo doista dodirnuli dno.
Aco je na Twitteru napisao da Hrvatska hitno treba dovesti stranca na poziciji razigravača:
– Prva četvrtina utakmice protiv Slovenije bila je kaos koji se mora riješiti. Mora se nešto instantno napraviti, inače ćemo moći ugasiti svjetlo. Ako jedna Španjolska nakon umirovljenja Ljulja i Fernandeza uzima Lorenza Browna, koji nikad nije igrao u Španjolskoj, onda se ja pitam zašto mi to ne radimo.
Fibino pravilo je nakaradno
Stručnjaci će reći da je moguće posložiti igru i bez klasičnog razigravača vrhunske razine. S tom tezom slaže se i Aco navodeći primjer Hrvatske iz 2016., petoplasirane momčadi Olimpijskih igara u Riju.
– Imali smo tada Ukića, a kada bi on ušao u probleme, tu su bili Simon, tada u naponu snage, i Luka Babić, a pomogli bi i Bogdanović i Hezonja. No, Simon je sada šest godina stariji, Babića više nema na toj razini i stranac je apsolutni prioritet. Jer, ako Bojan ne dobije loptu u ritmu, s prednošću, teško je od njega očekivati da izgleda kao u sastavu Utaha.
Za razliku od Ace, predsjednik Stručnog savjeta HKS-a Dino Rađa ideji stranca u hrvatskom dresu energično se protivi.
– Ne želim polemizirati s Acom. S njim u životu ne želim biti u istoj rečenici. On ima svoje poglede, a ja svoje. Ne zanima me što on govori, uostalom, neka dođe na moje mjesto pa neka onda priča. Osim toga, ja imam 55 godina i zar stvarno netko misli da ću promijeniti mišljenje o strancu. U reprezentaciji mogu igrati samo košarkaši koji su Hrvati, a to kupovanje je varanje. To je moj čvrst stav i ja ću radije otići nego na to pristati.
Dino misli da je Fibino pravilo o naturaliziranom igraču nakaradno.
– Po meni je to tako, ali to je izvan moje moći. Dok sam ja tu, na to neću pristati, a ako Stojko i drugi ljudi iz Saveza na to pristanu, ja ću se zahvaliti. Neću pristati na stranca čak ni da nam taj jamči medalju. Reprezentacija je ponos i čast.
Baš kao i izbornik Mulaomerović, i Rađa misli da je najbolje ovakav poraz što prije zaboraviti.
– Nakon ovakvih utakmica analiza je suvišna. Ova naša momčad vrijedi više no što je pokazala i ovo protiv Slovenije nije bilo realno. Možemo mi puno bolje. I zato sam ja optimist jer pravi Bogdanović nije onaj iz utakmice sa Slovenijom, Žižić isto može puno bolje, Hezonja je napravio i mentalni i igrački iskorak. I zato se sada moramo usredotočiti na nedjeljnu utakmicu s Finskom i pristupiti joj ne opterećujući se porazom od Slovenije.
Na Eurobasket bez SP-a
Kad bi Hrvatska pobijedila Finsku, a Slovenija u gostima Švedsku, to bi značilo naš prolazak u drugi krug kvalifikacija za SP, ali sa samo dvije pobjede i velikim zaostatkom za favoritima pa tako i s malim izgledima za odlazak na SP.
– No zato se na Eurobasketu imamo čemu nadati – uvjeren je hrvatski počasnik Kuće slavnih.
Petrović je zacijelo uvjeren da bi Rađu trebalo razvlastiti jer to sugerira njegov prijedlog da se ukine Stručni savjet i da se sve ovlasti prebace na predsjednika Saveza i njegov Upravni odbor.
– Ako mi nemamo savjetnike u vidu vrhunskih trenera poput Novosela, pokojnog Skansija, Željka Pavličevića, onda nam ne treba ni taj relikt prošlosti. Onda se moramo postaviti kao Španjolska i Litva koje su prepustile da predsjednici njihovih saveza, Garbajosa i Sabonis, sa svojim suradnicima donose strateške odluke.
Rađa idi ti u penziju.