Barcelona i Real Madrid sučelit će se u još jednom klasiku španjolskog i svjetskog nogometa, u prvom planu svakako će biti Luka Modrić, kojeg katalonski AS navodi kao nogometaša koji se ne umara i s 36 igra kao da je desetak godina mlađi.
Naravno, u kraljevskom klubu mogu biti sretni što ga imaju, a za to mogu zahvaliti upravo kratkovidnosti najvećeg im rivala... Jer, da se situacija odigrala samo malo drugačije, Luka bi nosio dres Barcelone. No tad su ono što Modrić predstavlja vidjeli u drugom igraču, koji ipak nije bio "taj".
Bilo je to na zalasku godine 2012., kad su čitatelji sportskog lista Marca izabrali najgore transfere La Lige te sezone. Luka Modrić dobio je 32,2 posto glasova i završio na prvom mjestu neprestižne liste, a malo iza njega bio je dvije godine mlađi Alex Song, Barcelonino "pojačanje".
- Modrić, koji je za 35 milijuna eura stigao iz Tottenhama, impresionirao je trenera Josea Mourinha u debiju i sljedećih nekoliko utakmica, ali kasnije se više nije uspio nametnuti niti kao ofenzivni vezni ni kao defenzivni vezni. Nejasno je koja bi mu uloga trebala pripasti - napisala je Marca prije gotovo devet godina.
Što se Songa tiče, stigao je iz Arsenala za 19 milijuna eura u Barcelonu i prije neslavnog izbora skupio tek sedam ligaških nastupa.
- To govori sve - pisala je Marca.
Ovaj dvojac iznimno je bitan za nastavak priče. Barcelona je u Songu vidjela budućnost, Kamerunac je po dolasku bio pred 25. rođendanom, trebao je biti dugoročno rješenje, netko tko bi mogao barem donekle nadomjestiti Xavija. Nije mu bio ni blizu, pokazalo se. Luka Modrić postao je najbolji nogometaš svijeta, osvojio četiri Lige prvaka i cijeli niz maestralnih individualnih, klupskih i reprezentativnih trofeja, uspjeha, razloga za slavlje. I pokazao se kao dugoročno rješenje za Real Madrid, podosta bolje od Garetha Balea, s kojim je igrao u Tottenhamu. U Barceloni od Inieste nemaju rješenja za vezni red, onakav moćni. Ivan Rakitić pokazao se idealnim, ali nešto nije "štimalo" i sad već bivšeg hrvatskog reprezentativca konstantno su "gurali" po strani, neopravdano. Realno, Katalonci bez njega ne bi stigli do posljednje Lige prvaka, sad već davne 2015.
Da su očajni po pitanju nekoga tko bi barem donekle kopirao Iniestu i sada Modrića, u Barci su potvrdili brojnim lošim transferima. Stoga, slobodno se može reći da je Barcelona mnogo izgubila odmahivanjem ruke na spomen Modrića. Imali su ga prilike dovesti dok je bio u Dinamu, ali podcijenili su njegove nastupe u plavom dresu, činilo im se preskupo platiti ga 20 milijuna eura ili više. Potom im je bilo previše platiti ga Tottenhamu nešto iznad 35 milijuna eura.
Istovremeno, za Cesca Fabregasa 2011. plaćeno je 34 milijuna eura. Za Paulinha 40 milijuna eura, za 34 milijuna stigao je Arda Turan... i kad "preskočimo" još nekoliko loših odluka kroz nekoliko godina, 2020. je za čak 60 milijuna eura stigao Miralem Pjanić. Dakle, Barcelona je mogla uštedjeti podosta milijuna eura da je dovela Modrića. Nogometaša koji je navija za nju od najranijih dana, što možda ima veze s tim da toliko jako liči na najveće ime katalonskog kluba u povijesti - Johana Cruyffa.
- On je bio veći navijač Barcelone i od mene, ali otkad je u Realu, sto posto je madridista - izjavio je Ivan Rakitić 2016. za Modrića.
Kraljevski klub nije ponovio Barcelonine greške pa je odlučio produžiti ugovor na dvije godine s igračem koji mu je toliko dao.
Što se Songa tiče, nakon dvije posudbe u West Ham, besplatno je proslijeđen 2016. u Rubin iz Kazanja, a od 2018. do 2020. bio je u Sionu te mu se gubi nogometni trag.
A gdje bi tada Luka pored Xavija i Inieste!? A karijeru u Reala je okrenuo onaj gol protiv Manchestera.