Pred 10.000 gledatelja, od kojih je većina bila sklonija našim igračicama, hrvatske košarkašice izgubile su i drugu utakmicu na olimpijskom turniru. Opet sa 25 koševa razlike. Nakon SAD-a, Hrvatsku je na parketu pokorila još jedna svjetska veselila – Kina (58:83).
Hrvatice su Kineskinjama bile ravnopravne u prvoj i drugoj četvrtini. Da u prvih 20 minuta nisu izgubile čak 14 puta loptu, na poluvrijeme (31:39) bi možda otišle i rezultatski izjednačene s Kinom. Ljevoruka Chen (198 cm) bila je zagonetka za sve naše centre tijekom cijele utakmice (28 koševa), baš kao i kineski zid, onaj obrambeni.
Stao vanjski šut
Hrvatska je ekipa odveć živjela od šuta (suparnice su našima spriječile igru na centre), a kad je vanjski šut stao, nestali su i izgledi za pobjedu.
Ivezić je zarana zaradila tri prekršaja pa je bila defenzivno suzdržanija, a napadački najaktivnija i najproduktivnija bila je kapetanica Sandra Mandir (22 koša) koja je kazala:
– Oduševile su me Kineskinje koliko su pametno igrale.
Igralo se u devet ujutro, a dvorana je gotovo bila puna. Premda je termin utakmice zbog vremenske razlike više pogodovao Kineskinjama (u Pekingu je bilo 16 sati), nijedna od naših igračica, a pogotovu ne mama Mandir, nije tražila izliku u tome.
Za razliku od kapetanice, Ana Lelas bila je puno kritičnija prema igri vlastite ekipe. Najprije je pohvalila Miao (17 koševa) i Chen (28), a potom je kazala:
– Miao je bila najbolji strijelac svjetskog prvenstva. I ona i Chen viša su klasa igračica, dok ih ostale nadopunjavaju, odrađuju svoj posao. To je ono što nama nedostaje, da malo više odrađujemo taj prljavi posao, jer skok u obrani čista je volja, čista borba, tu i po cijenu pet prekršaja ne smijete dopustiti da vam netko skoči u napadu.
\"Idimu, cure, idimu!\"
Lelas drži da se poraz od 25 koševa nije smio dogoditi!
– Moramo biti spremne boriti se 40 minuta tako da svaka igra u obrani i trči, a ne da malo igramo, a malo ne. Danas nas je bilo ružno gledati, kao što sam i ja imala ružan osjećaj u igri. Moramo se trgnuti da Olimpijske igre ne prođu pored nas.
Na -17 pokušao je pomoći i službeni animator. Pronašao je jednu hrvatsku navijačicu, gospođu Slavicu, koju je pitao kako se u Hrvatskoj bodri ekipa. Kad mu je rekla: \"Idemo, cure\", spiker je nagovarao cijelu dvoranu da skandira \"Idimu, cure, idimu!\". Nažalost, ni to nije pomoglo.
