Kad bi imao svoj dan, nije imao milosti prema vratarima. Zabio bi im i po pet pogodaka. Nikola Franković svakako je jedan od vaterpolista iz novije generacije koji je imao potencijala za mnogo više. No, neke okolnosti mu nisu išle na ruku, prije svega financijsko propadanje klubova u kojima se nalazio, često i unatoč dobrim rezultatima. No, i ovako je Nikola napravio sjajnu karijeru, ali kad je jednom objesio kapicu o klin, ostali ga poslovi u vaterpolu nisu zanimali.
Život ne čini jedna knjiga
– Niti u jednom trenutku nisam poželio nastaviti karijeru kao trener. Moj profesionalni dio, što se tiče vaterpola, završio je onog dana kada sam rekao – dosta. Dijelom i zbog puno nepravdi u sportu i razočaranjima povezanim s tim. Život ne čini samo jedna knjiga, a svoj mozaik budućnosti dugo sam slagao i ne mislim ga pustiti lako – kaže Franković koji se danas bavi nečim potpuno drukčijim. Profesionalni je ribar, ali ne samo to...
– Živim i radim u Medveji, malom turističkom mjestu pokraj Opatije. Vlasnik sam obrta za ribarstvo i usluge, ali i vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Franković. Naše se gospodarstvo proteže na tri hektara maslina i vinograda. Moja obitelj je tradicionalno bila vezana uz more i zemlju i meni je logično bilo da svoje znanje, želju i novac uložim u nešto što volim raditi i u nešto što je povezano s poviješću moje obitelji. OPG djeluje već 11 godina, ribarski obrt tri godine i kad tome pridodamo turizam, dobivamo, nadam se, održivo poljoprivredno gospodarstvo – objasnio je Nikola dodavši:
– Kći Nora i supruga Mirta moja su dva sunca bez kojih sve ovo ne bi imalo smisla.
Vratimo se malo vaterpolu, na koji ste igrački uspjeh, s klubom ili s reprezentacijom, posebno ponosni?
– Najupečatljiviji dojam na mene je ostavilo osvajanje hrvatskog prvenstva s Mladosti 2008. godine. Već smo bili otpisani i to prije polufinala. A nakon prvog polufinalnog dvoboja i poraza od Šibenika došlo je do smjene trenera (Mikija Damjanića – op. a.), klupu je preuzeo Ozren Bonačić i od otpisane družine stvorio šampionsku momčad.
Dečki zaslužuju više sponzora
Nije bio voljan baviti se previše ovogodišnjim nastupima svojih nasljednika u reprezentaciji...
– Nastupe reprezentacije ne bih komentirao, rezultati govore sve. Zlato u Europakupu i bronca na EP-u nisu mala stvar. Dečkima svaka čast, zaslužuju više medijske pozornosti i sponzora.
A najboljim u 2018. smatrate Luku Lončara?
– Izvrstan radnik i veliki motivator. Dokaz da se predanim radom može uspjeti. U reprezentaciji će biti nezamjenjiv još dugi niz godina.
Visoko ste postavili i Josipa Pavića?
– Nepredvidivim obranama i svojom karizmatičnom ludošću doveo je sebe i svoj klub Olympiakos na vrh Europe.
A što krasi Andru Bušlju?
– Andro je iskusna obrambena karika oko koje svaki trener može bez problema graditi taktiku.
Pa dolazi mladi Loren Fatović?
– Prezime Fatović s pravom ulijeva strah i trepet kod suparničkih golmana.
Očarao vas je i Xavi Garcia?
– To je igrač s kojim vaterpolo dobiva jednu dimenziju više. Plivački nesalomljiv, užitak je gledati ga kako lomi suparničke momčadi.
Riječ-dvije o Mari Jokoviću?
– Najkraće rečeno: umjetnik s loptom!
Izbor ste zaokružili još jednim vratarom – Marom Bijačem?
– Kada to najmanje očekujete, u odlučujućim trenucima skine zicer i podigne moral momčadi – sažeto je, ali i ribarski precizno zaključio Nikola Franković.
