Igrala se utakmica protiv slovenskog niželigaša Malečnika. Trener
Hajduka bio je Ćiro Blažević, a Nikica Jelavić letio je nebom, derao je
mrežu.
- Pa on je prava bijela leteća tvrđava. Bit će najveće iznenađenje moje
momčadi - govorio je Ćiro.
No, nekoliko minuta kasnije Jelavić se srušio, koljeno mu je još jednom
popustilo, a Ćiro i njegovi suigrači sa suzama u očima pratili su
Jeline muke.
Operacija, oporavak, štake, dečko kojem su svi predviđali veliku
budućnost ponovo je prolazio kroz životnu dramu.
A onda je u posljednja dva mjeseca sve naplatio. Standardizirao se u
prvoj momčadi Hajduka, počeo zabijati. Nebeski skakač, golove daje,
kako je Ćiro rekao, poput leteće tvrđave.
Kao potvrda kvalitete došao je Bilićev poziv. Izbornik ga je svrstao
među desetak mladih hrvatskih igrača koji imaju potencijal, koji imaju
budućnost. Jelaviću i društvu Bilić je otvorio zvjezdana vrata, a njima
preostaje da opravdaju izbornikov poziv. (O. M.)