Priča o prvom naslovu prvaka Denver Nuggetsa, u 47-godišnjoj povijesti ovog kluba, ponajprije je priča o Nikoli Jokiću, 211 centimetara visokom 28-godišnjem Somborcu koji je svijet NBA košarke okrenuo naglavačke.
A bez tog srpskog centra, koji je reformirao centarsku igru, "grumenje" iz Colorada nikad ne bi slavilo naslov NBA prvaka. A čovjek je dominirao doigravanjem - prvi je igrač u povijesti koji je bio najbolji strijelac, skakač i dodavač doigravanja - pa je posve zasluženo zavrijedio nagradu za najboljeg igrača NBA finala (MVP) kao što je, pak, nezasluženo ostao bez nagrade za najboljeg igrača osnovnog dijela sezone.
Osim toga, on je veći dio doigravanja bio na triple-double prosjeku pri čemu je u 21 utakmici imao čak 10 trostruko-dvoznamenkastih učinaka. Kao nitko nikad.
S obzirom na konačno postignuće, Jokić je jedna od najvećih transformacija u povijesti te lige. Uostalom što su o njemu, u startu, mislili procjenitelji talenata najbolje govori podatak da je na NBA draftu iz 2014. godine bio tek 41. izbor i to u varijanti "idemo ga uzeti pa vidjeti može li od njega nešto biti". Jer, ako u nečiji talent silno vjerujete, a procjenitelje je očito smetala količina njegova potkožnog masnog tkiva, onda ga uzimate u prvoj rundi, u prvoj prilici.
No, već u prvoj NBA sezoni, Jokić je pokazao da je vodstvo Denvera imalo dobar nos jer je "Joker" bio treći na listi najboljih novaka te je kao takav izabran i u najbolju petorku "rookieja".
Već sljedeće sezone (2016./2017.) uslijedilo je drugo mjesto u poretku izbora za igrača koji je najviše napredovao da bi u srpnju 2018. potpisao petogodišnji ugovor vrijedan 2018. milijun eura. A tijekom te sezone dobio je i svoju prvu All-Star zvjezdicu da bi na njenom koncu po prvi put bio izabran i u najbolju petorku lige.
Uslijedila su potom i dva izbora za najboljeg igrača osnovnog dijela sezone a potom i neizbor za isto priznanje u ovoj sezoni kao posljedica glasačkog forsiranja Kamerunca Joela Embiida koji jest imao sjajnu sezonu (prvi je strijelac lige) ali zacijelo nije toliko suigrače činio boljima kao što je to činio srpski košarkaš.
A u našim očima, Jokić je svojevrsna reinkarnacija Krešimira Ćosića, prvog centra za kojeg se govorilo da je "playmaker" na terenu i koji se, a to je šteta, nikad nije okušao na NBA parketima. Još od Arvidasa Sabonisa i njegova igranja za Portland nije bilo centra s takvim pregledom igre i vještinom asistiranja kao što je u Jokića.
Osim toga, kada vidimo kako je Jokić srušio mnoge teorije o neumitnosti fizikalnosti za uspjeh u NBA košarci, požalimo što se u NBA avanturu nije otisnuo i 217 centimetara visoki Dubrovčanin Ante Tomić. A to je još jedan centar s perifernim vidom i osjećajem za otvaranje situacija suigračima, ali i s koševima u ruci, koji se zadovoljio (a malo tko ne bi) igranjem za Real i Barcelonu.
S obzirom na njegovu dob i uspjehe srpske reprezentacije u posljednjem desetljeću, zanimljivo je da je Jokić ima samo jednu medalju u dresu "orlova" i to je olimpijsko srebro iz Rija. U osvajanju svjetskog srebra iz 2014. i europskog srebra 2017. nije ga bilo.
Doduše, na dva velika natjecanja nije se uspio nametnuti kako to čini na NBA parketima. Na Svjetskom prvenstvu 2019., na kojem je Srbija procijenjena favoritom za naslov, doživljen je četvrtfinalni poraz od Argentine a na prošlogodišnjem Eurobasketu već je osmina finala bila barikada, ovaj put radi fanatične predstave Talijana.
Doduše, valja reći da je u toj prigodi Jokić bio najbolji igrač reprezentacije (21,7 koševa, 10 skokova, 4,3 asista) ali ni to nije bilo dovoljno što, na svoj način, govori i o većoj taktičkoj zahtjevnosti Fibine košarke u odnosu na onu koja se igra na NBA parketima.
Bilo kako bilo, pred Jokićem je novi izazov čijem se medaljaškom ishodu svi poklonici sporta u Srbiji s razlogom nadaju a to je nastup na ovoljetnom Svjetskom prvenstvu koje se igra u Indoneziji, Japanu i Filipinima sa završnicom u Manili. Imati najboljeg košarkaša svijeta a vratiti se sa Svjetskog prvenstva ponovo bez odličja bilo bi, zacijelo, razočaravajuće.
Istina je da je nezasluženo ostao bez nagrade za najboljeg igrača osnovnog dijela sezone, ali nakon što je te naslove dobio prethodne 2 sezone, bilo bi dosadno da dobije uzastopce i treći puta.