Kako to izgleda biti svakodnevno i intenzivno uključen u Zimske olimpijske igre, a odraditi ih iz Zagreba, najbolje će nam reći direktor alpske reprezentacije Vedran Pavlek.
– Da su se ove Igre održavale u normalnim okolnostima, bilo bi mi žao. No pod ovakvim mjerama biti u Pekingu, uz stalno nošenje maske i svakodnevna testiranja i neizvjesnost koja uz njih ide, i to sve na "minus 20", nije mi pretjerano žao. Nije dobro što nisam bio tamo, uz sportaše i trenere, no nije mi pretjerano žao jer ovo su bile Igre bez olimpijskog duha. A morale su se održati jer je Kina puno toga uložila i sagradila, jer su se trebali namiriti televizijski i sponzorski ugovori.
U 14 dana 10 testiranja
A i put do Pekinga, uz stjuardese u medicinskim skafanderima, nije bio baš neki doživljaj.
– Svi olimpijci u zrakoplovu dobivali su samo hladnu hranu jer posluživanja tople nije bilo, a i budili su ih svaka dva sata da bi im mjerili temperaturu. Osim toga, da karikiram, u Pekingu ne bih mogao popiti ni svoj cijeđeni sok od crvenog grejpa, što inače svakodnevno činim, jer tamo crveni grejp ne bismo mogli nabaviti. Ne zato što ga u Kini nema, nego zato što ne smijete otići do trgovine u kojoj biste ga kupili.
A kada se sve to zbroji i oduzme, ne treba čuditi što je, na koncu, od svega odustao čak i nakon što je, kao svježe oboljeli od COVID-19, konačno dobio četvrti negativan nalaz, potreban da bi ušao u zrakoplov za Peking.
– U 14 dana bio sam 10 puta na testiranju. Kada sam konačno dobio i taj četvrti negativan nalaz u nizu, odustao sam jer su mi vrijednosti CT-a varirale, što je prijetilo ozbiljnom mogućnošću da zaglavim ondje u karanteni. A kako sam se u međuvremenu uhodao u online komunikaciji sa svojim sportašima i trenerima, procijenio sam da je bolje da i ne idem u Peking.
I tako je Vedran svoje šeste direktorske (ima još i troje natjecateljske) Igre odradio iz Zagreba, točnije iz Gračana, u kojima živi.
– Da, nekad sam radio iz ureda, a nekad od kuće. Mislim da sam šest puta mijenjao avionsku kartu i da sve to skupa više nije imalo smisla. Važnije mi je da su svi sportaši otputovali i nastupili, a ja sam na koncu bio i efikasniji iz Zagreba nego što bih bio iz potencijalne, pekinške izolacije, odnosno karantene, s policajcem ispred vrata.
Nažalost, ni naši najveći sportski aduti nisu imali čistu situaciju. Popović je propustila veleslalom, a za nastup u slalomu otputovala je u posljednji čas. Zubčić pak nije uspio dovoljno trenirati zbog upale sinusa baš u vrijeme završnih priprema.
– S Leonom smo riskirali, svjesni da po dolasku može imati takvu vrijednost CT-a zbog koje bi je zadržali u izolaciji, no rizik se isplatio i ona je nastupila. Filip je pak propustio niz treninga i to je sigurno ostavilo traga.
Od kuće po kineskom vremenu
A vremenska razlika zacijelo će ostaviti traga na direktoru Pavleku, koji je u Zagrebu radio po pekinškom radnom vremenu.
– Po našem vremenu išao sam spavati između 18 i 20 sati popodne, a budio bih se u jedan ili dva poslije ponoći, tako da sam na raspolaganju trenerima i skijašima koji su u Pekingu. I tako sam Igre prvi put odgledao na malim ekranima, što je također imalo svoju draž. Gledao sam sve utrke od starta do cilja, što inače nisam mogao jer bih bio na jednoj od pozicija uz stazu. I zaključio sam da se neke stvari na televiziji bolje vide nego uživo.
A primijetio je i priznao sljedeće:
– Igre za nas nisu bile dobre, ne možemo biti zadovoljni, ali nisu bile ni katastrofa. Neke okolnosti našim najjačim adutima nisu išle na ruku. Baš uoči Igara, kada su trebali brusiti formu, Filip je zaradio upalu sinusa pa je bio na antibioticima, a Leona je imala koronu pa je u Peking došla posljednjim avionom. Osim što je to bio jako agresivan, suh i hladan snijeg, koji ne odgovara Filipovu načinu skijanja, imali smo i problem s materijalom. Svi koji su skijali na skijama tog proizvođača nisu napravili rezultat, nije to zamjerka, tako se dogodilo. Pogledajte samo kako su prošli Shiffrin, Feller, Braathen, Schwarz...
