Znate li tko je vodeći u jedinstvenoj hrvatskoj predkadetskoj ligi košarkaša? Počnete li nabrajati Cibona, Split, Zadar Cedevita Junior, Šibenik... promašili ste. A na čelu ljestvice nije klub nego mlađahna Košarkaška akademija Mrav koja, jer takvi su okoštali propisi, nije u sustavu financiranja gradskog sporta. A da bi to bili morate egzistirati tri godine i, ako se ne varamo, imati sve uzrasne kategorije, osim seniorskog, što u podređen položaj stavlja one koji žele raditi samo s djecom.
Inače, ovo "Mrav" zacijelo vam potiče pomisao na "Mrave iz Trnskog", Košarkaški klub Zagreb koji je ugašen. A sve što je ostalo od tog nekad kvalitetnog kluba jest zapravo ovaj nadimak kojeg je iskoristio njegov dugogodišnji trener za mlađe uzraste Andrej Tesla (54) da pokrene svoj projekt. A u njega se upustio nakon što mu se Cibona, tadašnje klupsko vodstvo, prošlog ljeta zahvalila.
- Kada se Zagreb ugasio radio sam dvije i pol godine u Boscu, a onda sam otišao u Cibonu. Nakon odrađene sezone, da ne žele produžiti ugovor saznao sam u mailu kojeg sam dobio od Košarkaškog saveza Zagreba. To je značilo da im više nisam potreban i to su mi mogli i osobno reći - kazuje Tesla i nastavlja s pričom o svojem novom početku:
- Mi smo se 2020. registrirali kao KK Novi Zagreb Mrav, a akademija smo postali tek nakon ministarske dopusnice. U prošlo sezoni smo se natjecali u regiji Sjever jer nam Košarkaški savez Zagreba nije dopustio da se natječemo u Zagrebu što ove godine nije slučaj. Ove smo sezone u konkurenciji s kadetima i predkadetima pri čemu se kadeti nisu uspjeli plasirati u jedinstvenu državnu ligu a predkadeti jesu.
Novosonovani košarkaški inkubator funkcionira u lijepoj novoj dvorani OŠ Središće.
- Tu radimo s oba uzrasta, a treneri su Tomislav Milković, Lovro Špiček i Anton Pušelja.
A zašto među trenerima nema Tesle, čovjeka koji se afirmirao upravo u radu s mladima?
- Ja sam osnivač i supervizor svih košarkaških programa. Predsjednicca nam je Nevenka Mravlinčić, jedina žena trenerica u muškoj seniorskoj košarci a dopredsjednik nam je Igor Obradović. U zagrebačkom pogonu, a u njega spada i MKK Novi Zagreb, imamo oko 200 klinaca, a na razini Hrvatske negdje između 600 i 700 klinaca a mi objedinjujemo klince iz Murskog Središća, Čakovca, Pazina, Rovinja, Vinkovaca, Trakošćana i Varaždina.
Tesla s klincima, što mlađim a što starijim, radi već više od tri desetljeća.
- Počeo sam u KK Novi Zagreb s Pepsijem Božićem, a nastavio u Zagrebu. Zapravo, cijelo vrijeme sam radio u Zagrebu sve dok klub nije ugašen.
Kako je bilo trenerski stasavati uz legendarnog Pepsija?
- To je baš bilo bogato iskustvo. Od njega se moglo puno naučiti, ne samo o trenerskom poslu nego i nekim životnim stvarima. On je i životno bio mačak, a imao je i dobrih košarkaških ideja. I nije imao ništa protiv kada bih ja sebi kupio avionsku kartu i na nekoliko tjedana otišao u neki kamp na nekom od njihovih koledža. A odlazio sam tako u Cincinati, San Francisco, Los Angeles, New York... gdje god mi se pružila mogućnost da nešto naučim.
A tako prikupljena iskustva zacijelo su mu pomogla da 2011. godine sa juniorima Zagreba osvoji naslov euroligaškog prvaka.
- Osvojiti taj turnir pored juniora Barcelone, Fenerbahčea, Zvezde, francuskog instituta INSEP... bilo je veliko iznenađenje. A kakav smo dojam ostavili najbolje govori i to što su trojica naših igrača izabrana za petorku završnog turnira.
A to su bili Dario Šarić, Mario Hezonja i Dominik Mavra. Jesu li svi ti igrači dosegnuli njegova tadašnja očekivanja?
- Jesu, sva trojica su dospjela na razinu za koju sam mislio da će dohvatiti.
Je li Mavra trebao postići više?
- Teško mi je o tome govoriti jer jako je važno kako ćete se vi snaći u seniorskoj košarci. Dominik možda u tom smislu nije imao sreće s trenerima i klubovima.
Kako je bilo raditi sa budućim NBA igračima Darijem Šarićem i Marijem Hezonjom?
- Obojica su imala vrlo visoku radnu etiku i nije im bio problem trenirati ni subotom i nedjeljom. Obojica su bili vrlo kompetitivni i nisu bili spremni izlaziti iz utakmica kao gubitnici. A ta kompetitivnost se reflektirala i na njihove školske obveze pa su se Dario i Mario čak natjecali tko će imati bolje školske ocjene.
Šarića je preuzeo sa 15, a Hezonju sa 14 godina.
- Osim vještine, iznadprosječne za tu dob, Šarića je krasilo i to što se brinuo i za suigrače. Kada jednom zgodom nismo prošli u finale domaćeg Prvenstva on se rasplakao jer je on kao mlađe godište imao još jednu godinu ispred sebe no nekim suigračima je isteklo pravo igranja za taj uzrast. Osim iznimnih fizikalija, Hezonja je bio jako marljiv i on nije mogao izaći iz dvorane ako je od nekoga izgubio jedan na jednoga. Ni jedan ni drugi nisu izostajali s treninga. Štoviše, dolazili su čak i kada su bili ozlijeđeni.
Obojica su iz KK Zagreba otišli (pre)rano, a onda je i klub krahirao. Je li mogao biti spašen?
- Mi smo svih tih godina bili klub koji proizvodi igrače i koji nije jurio rezultate i onda je došlo do raskoraka između toga i novonastalih euroligaških ambicija. A svi ti dugovi bili su nečije neogdovorne odluke. Ako hoćeš igrati Euroligu moraš znati da to nešto zahtijeva i puno košta. Šteta, jer takav klub hrvatskoj košarci danas nedostaje. A zašto? Pa zato što su se u njemu formirali Sesar, Tomas, Tomić, Simon, Šarić, Hezonja, Šamanić...- podsjeća Tesla.
Romanticni su bili “Mravi” iz Trnskog, sramota da je unisten jedan takav klub.