Najbolja hrvatska parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić osvojila je zlatnu medalju u kategoriji WS3 na Paraolimpijskim igrama u Parizu pobijedivši u finalnom susretu nakon dramatičnih pet setova Koreanku Jiyu Yoon (3:2).
– Bilo me strah sanjati zlato, znala sam da imam kvalitetu jer sam druga na ljestvici. Sada je sve gotovo, mirna sam i spokojna, samo se pitam jesam li svjesna što sam osvojila. Bio je to težak meč, ove godine igrala sam s njom dva puta, prvi put sam dobila, a drugi put je ona bila bolja. Prva dva seta odigrala sam sjajno, dok je ona dosta griješila. Poslije je proigrala, a nakon 2-2 u setovima pomislila sam: "Budi hrabra". U petom setu taktički sam- odigrala dobro. Uopće se ne sjećam da je ona imala meč-loptu, igrala sam maksimalno koncentrirano, poen po poen – rekla je Anđela.
U Pariz je stigla kao aktualna europska prvakinja, dok je na svjetskim prvenstvima osvojila srebro u Granadi 2022., te broncu u Laškom 2018. Bile su to njezine četvrte paraolimpijske igre. U Londonu je bila deveta, a u Rio de Janeiru i Tokiju peta. Sve je naplatila u Parizu.
FOTO Ovdje živi hrvatska elita: U nestvarnom luksuzu u centru Zagreba uživaju Dalić, Kramarić, Petir...
– U Londonu sam bila mlada i izgubljena, nisam znala igrati, dobila sam pozivnicu. U Riju sam mogla doći do medalje, ali se nije ostvarilo, dok sam u Tokiju izgubila od Yoon za ulazak u polufinale. Tri dana sam plakala. U Parizu nisam mogla na bolji način osvojiti, moji su bili na tribinama. Proigrala sam u polufinalu, uživala sam. Pariz mi je nezaboravan.
Anđela je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. Bodrili su je roditelji Željko i mama Marija, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji, ostali sportaši...
– U ovu medalju uloženo je puno truda i odricanja, godine treninga. Od samih početaka koji su bili teški, no trud se isplatio. Bilo je napeto, ali jako dobro sam podnio meč. U početku sam imao stresove, srce bi mi lupalo 300 na sat, no danas sam znao da može do zlata i bio sam smiren – rekao je ponosni otac Željko.
Srce je napokon na mjestu i majci Mariji.
– Bilo je strašno, teško je to proživljavati s tribina. Nikada kraja, no vjerovali smo u pobjedu. Na kraju su potekle i suze. Anđela se ne nikada predaje, ona je čudo. Hrabra je poput tigrice, grize, ne pušta – dodala je mama.
Na tribinama je bio i suprug Kristijan Vincetić, bivši paraplivač.
– Svi smo ponosni i sretni, prije svega zbog nje. Svi smo došli u Pariz kako bi znala da smo uz nju. Ovo je kruna njezina dugogodišnjeg rada. Cijelo vrijeme puno trenira, ali je ove godine sve podredila Parizu. Od osmine finala, pa sve do finala bilo je čupanja kose i stresa. Bilo je puno teže gledati Anđelu nego natjecati se – rekao je Kristijan.
Anđelu od 2010. trenira Mirela Šikoronja Ivančin. U timu su od 2014. psiholog Igor Čerenšček i kondicijski trener Igor Berislavić, poslije su se priključili za mentalni trening Sandra Župarić, maser i fizioterapeut Željko Čop i Vladimir Šošić, te pomoćni trener Davor Bilić.
Ona je to zaslužila
– Još sam pod dojmom. Polufinale je bilo fenomenalno, ali finale je bilo nevjerojatno kvalitetno. Potajno smo se spremali, ali željeli smo mir. Uvijek se sjetim naših nogometaša, skromno i u tišini. I to smo radili. Ponosna sam. Znala sam da nam Koreanka neće pokloniti nijedan poen – istaknula je Šikoronja Ivančin te dodala:
– Anđela je odigrala nevjerojatno, imala je fokus, brzinu, tehniku. Ona je to zaslužila, radili smo 15 godina za ovo.
Druga je to hrvatska medalja na Paraolimpijskim igrama u Parizu. Prvu je osvojio Luka Baković koji je u bacanju kugle u kategoriji F46 bio treći. Mikela Ristoski osvojila je 10. mjesto u skoku u dalj u kategoriji T20 na Paraolimpijskim igrama u Parizu, baš kao i Ivana Purkić u bacanju diska u kategoriji F38.
