Bio je jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista, tri je puta proglašavan vaterpolistom godine u izboru Večernjeg lista, jednom je bio i najbolji na svijetu (2017.), a onda je 19. svibnja 2019., u 29. godini, zbog problema sa srcem morao okončati igračku karijeru. No svako zlo za neko dobro, Sandro Sukno (31) zbog toga je zarana krenuo s trenerskim poslom. Godinu dana proveo je na klupi kotorskog Primorca, a onda je prihvatio jedan od najvećih izazova u klupskom vaterpolu, postao je trener Pro Recca za koji je nekad i sam uspješno igrao.
Pobjegao igračima
I sad je, proteklog vikenda u Beogradu, s tim klubom stigao do naslova europskog prvaka. Pro Reccu je to 10. kruna kontinentalnog prvaka (i tako je pobjegao Mladosti koja ih ima sedam), a ove je sezone, sa Sandrom na čelu, osvojio četiri trofeja (još i talijansko prvenstvo i kup te europski Superkup), sve što se moglo.
– Jasno je da sam zbog toga sretan i zadovoljan, bolje nije moglo biti. A sama finalna utakmica u Beogradu bila je iznimno teška, gubili smo protiv domaćina uoči posljednje četvrtine s 9:11, ali nismo se predavali, vjerovali smo u sebe, uoči utakmice razgovarali smo i o mogućnosti da budemo u zaostatku. No i tada su moji igrači pokazali karakter, kao i kasnije kod izvođenja peteraca (završilo je 13:13, op. a.) koji za mene nisu lutrija nego ispit mentalne snage. Dokazali smo da nismo samo skupina individualaca nego prava momčad – ne skriva ponos Sukno.
No nakon velike pobjede Sandro nije završio na uobičajenom ritualnom kupanju u bazenu, pobjegao je igračima. Zbog čega?
– A dosta sam u životu skakao u bazen. Uspio sam im i ovaj put pobjeći kao i kad smo osvojili naslov talijanskog prvaka. Tako će biti i ubuduće.
Kažete, penali nisu lutrija, a kako ste ih vi vidjeli, kako ste došli do konačne pobjede 17:16 nad Novim Beogradom? Mijenjali ste i vratara...
– Del Lungo je obranio udarac Mandiću, ali sam svejedno uoči posljednje serije na vrata poslao Negrija. I on bi gotovo sigurno obranio Jakšićev udarac da lopta nije završila na gredi.
Bodrio vas je na toj utakmici i otac Goran (s prijateljem i bivšim suigračem Đuhom), što vam je nakon utakmice rekao?
– A nismo stigli nešto puno razgovarati, čestitao mi je, vidio sam da je ponosan zbog uspješnog početka i drugog dijela moje karijere – one trenerske.
S obzirom na to da ste rano završili igračku karijeru, dođe li vam kad za vrijeme utakmice da poželite ući u bazen i zaigrati?
– Iskreno: ne! Riješio sam to u glavi sam sa sobom i toga se držim. Pomažem igračima na drugi način.
Vaša prva sezona u Pro Reccu nije mogla završiti bolje, no kad ste prošlo ljeto preuzimali trenersku palicu, bilo je i glasova, istina dobronamjernih, "izgorjet će". Jeste li se dugo premišljali kad vas je predsjednik Felugo pozvao?
– Pa i nisam previše, možda dan-dva. Sve je to išlo prilično brzo. Znao sam što me čeka, da će se tražiti trofeji, ali nisam želio pobjeći od tog izazova. A poznavao sam sredinu i većinu igrača pa je i to bila olakotna okolnost.
Obitelj uvećana za sina
I sezonom ste, naravno, zadovoljni?
– Za to smo se spremali i trenirali od prvog dana, jasno smo iskazali želju da u svakom natjecanju idemo na trofej. Ipak, nikad ne možete biti sigurni da ćete u tome i uspjeti, i druge se pita. No, zadovoljan sam pristupom svojih igrača, vratili smo naslov u talijanskom prvenstvu, a to nam je ipak bio primarni cilj.
Na "Čizmi" vam je glavni konkurent Brescia, zanimljiva momčad?
– Brescia je vrhunska momčad, bila je prva u skupini, a zamalo je ušla i u finale Lige prvaka (u polufinalu je minimalno poražena od N. Beograda, op. a.). Vidi se da nije lani slučajno bila najbolja u Italiji. Zato i naši domaći trofeji imaju veliku težinu.
Hoće li uoči nove sezone biti spektakularnih odlazaka i dolazaka iz Recca?
– Ja sigurno ostajem, a ni u igračkom kadru ne očekujem neke velike promjene. Odlazi nam Bertoli, ne znam kamo, više ćemo o svemu znati za 10-15 dana kada napravimo plan za sljedeću sezonu.
Čeka vas zasluženi odmor, s obitelji, sada uvećanom?
– Da, 6. siječnja ove godine dobili smo sina Maru, otprije imamo kćer Noru. Čeka nas dugo toplo ljeto u kojem ćemo imati malo više vremena za sebe i tome se istinski radujem.
