Iako je u 38. godini (rođen je 15. siječnja 1982. godine) i nešto takvo se i očekivalo, za većinu vaterpolskih poklonika njegova odluka da s ovom sezonom završi karijeru bila je iznenađujuća.
Jer Josip Pavić, Splićanin koji je reputaciju stekao u zagrebačkoj Mladosti (ali i hrvatskoj reprezentaciji), a karijeru završava u grčkom Olympiakosu, još uvijek brani u vrhunskoj formi.
U punoj mjeri zahvaljujući njemu klub iz Pireja je ove sezone suvereno osvojio grčko prvenstvo (u finalu je bio bolji od Vouliagmenija) i grčki kup, a igrao je i u finalu Lige prvaka.
Olympiakos je tek nakon peteraca poražen u dramatičnom srazu s Ferencvárosem. I zato nam se prvo pitanje u razgovoru nametalo samo od sebe: Je l’ se vi to uistinu opraštate od igračke karijere ili ćete još malo braniti, možda u matičnom Jadranu, odakle vas navodno zovu?
– A, ne, stvarno prestajem. Jednostavno mislim da je došlo vrijeme za kraj i to je to – kratko i jasno odgovorio je Pavić kojemu smo mi novinari prije mnogo godina nadjenuli ime “hrvatska hobotnica”, a on ga je nebrojeno puta opravdao.
Kad ste odlučili da će vam ova sezona biti posljednja?
– Pa, tako sam zapravo odlučio još pred kraj prošle sezone. Tako sam i dogovorio s Olympiakosom i navijestio ljudima iz kluba da ću na kraju ove sezone završiti karijeru.
U Hannoveru, na završnom turniru Lige prvaka, malo je nedostajalo da obranite naslov. Vi ste svoje učinili, obranili ste peterac na početku serije, ali suigrači su vam se na drugoj strani napromašivali?
– Istina je, bili smo jako blizu, vratili smo se u finalu u posljednjoj četvrtini nakon minusa od tri pogotka, ali jednostavno do kraja nismo mogli otići. Željeli jesmo, dali smo doslovce svaki atom snage, ali ipak nismo uspjeli, što sigurno ne umanjuje jedan vrhunski pothvat: tri finala Lige prvaka u posljednje četiri godine! Jedina smo momčad kojoj je to uspjelo. Kako sada, na kraju puta, gledate na svoju bogatu i plodnu karijeru?
– Gledam na svoju karijeru sretan i zadovoljan. Prošla je bez nekih težih ozljeda, igrao sam u tri vrhunska kluba prebogate povijesti – Jadranu, Mladosti i Olympiakosu - i branio za reprezentaciju svoje države. Sama ta činjenica mi je dovoljna, što će čovjek više.
Iza Pavića je trofejna karijera. S mladostašima je osvojio njihov posljednji naslov prvaka (2008.) i tri kupa, s Olympiakosom je četiri puta bio grčki prvak i tome pridodao tri grčka kupa, a s Grcima je osvojio i Kup prvaka.
S hrvatskom reprezentacijom je osvojio olimpijsko zlato (2012.) i srebro (2016.), svjetsko zlato (2007.), europsko (2010.), mediteransko (2013.), još tri svjetske bronce i jedno srebro (2015.) i mnogo drugih odličja. Na koju ste od svih tih medalja i trofeja najponosniji?
– Iznad svih i bez premca – olimpijsko zlato iz Londona. No, meni su osobno od svih medalja i trofeja draža prijateljstva koja sam stekao u svim tim sredinama. To što sam upoznao ljude zbog kojih sam i počeo igrati vaterpolo. Lijepo je pročitati da se nešto i osvojilo, ali uspomene na prijatelje su mi puno draže.
Bravo, Paviću! Sad u utrku za predsjednika države. Ako mogu Škoro i Kolinda, zašto ne bi i ti?