Uz najstrožije moguće sigurnosne mjere, u Europi dosad nikad viđene izvan ratnih zona, večeras će se u srcu Pariza, održati povijesna svečanost otvorenja Olimpijskih igara. Naime, nikad dosad takav događaj nije održan na rijeci, arteriji grada. Uvijek su ti spektakli bili na stadionima koje je, kao takve, i puno lakše osigurati. I zato je napetost kod organizatora velika da bi ona kod sudionika (sportaša i ostalih članova olimpijskih delegacija) bila što manja.
U paradi nacija 200 zemalja
U paradi 200 nacija koja će biti šestkilometarsko putovanje kroz parišku povijesti i arhitekturu, niz Seinu će se od 19.30 spustiti stotinjak brodova a organizatori najavljuju 10.500 sportaša što nije realna brojka. Naime, velika većina sportaša koji nastupaju u već u subotu a čak i neki koje čeka natjecanje u nedjelju na brodu neće biti. Jer, preveliko je to trošenje vremena i energije za one koji sutradan trebaju odmorne noge i precizne ruke. No, njih uvijek mogu zamjeniti članovi delegacija da se broj popuni.
Dijelom se i zbog toga još do jučer nije znalo ni koji će sve hrvatski sportaši biti na jednom od tih stotinjak brodova no oni za koje sigurno znamo da će broditi jesu ovogodišnji barjaktari - džudašica Barbara Matić i strijelac Giovanni Cernogoraz. Dvostruka svjetska džudaška prvakinja nastupa tek u srijedu a aktualni svjetski prvak u trapu (i olimpijski pobjednik iz Londona 2012.) puca u ponedjeljak.
No, za razliku od Barbare koja će ovih dana živjeti u Olimpijskom selu u Parizu, jedan od najboljih svjetskih trapaša za potrebe nazočnosti na otvorenju morat će putovati četiri sata iz Chateaurouxa, prizorišta olimpijskih natjecanja u streljaštvu.
- Da mi je natjecanja kojim slučajem u nedjelju vjerujem ne znam kako bih to izveo. Ovako ću ipak imati cijelu subotu za odmor i u nedjelju ću biti na službenom treningu - kazao je Cernogoraz i dodao:
- Jako sam ponosan što mi je ukazana ta čast koju nisam mogao odbiti. A da ću biti jedan od barjaktara javio mi je glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač.
Ono što je Cernogoraz postigao u Londonu, Josip Glasnović ponovio je u Riju pa je u to ime on u Tokiju bio stjegonoša, u tandemu s dvostrukom olimpijskom pobjednicom Sandrom Elkasević (tada Perković). Nažalost, Đanija u Tokiju nije bilo.
- Nedostajala mi je jedna pogođena meta za nastup u finalu Svjetskog prvenstva i olimpijsku kvotu. Takav je moj sport, ne prašta pogreške. Promašiš jednu metu i padaš za više mjesta.
Kao i u svakom od sportova, na velikim natjecanjima u startu je najvažnije pobijediti pritisak.
- Moraš se znati nositi s time, s tom nervozom. Ako to ne možeš onda ne možeš niti doći do velikog rezultata.
Koja je njegova formula u tim situacijama?
- Imam svoju pripremu kroz disanje, vježbe vizualizacije i još neke stvari koje me smiruju.
Kaže da je u Pariz stigao u zadovoljavajućoj formi.
- Imao sam dobre kontrolne treninge na kojima se, recimo, vidi imaš li problema s desnim ili lijevim metama i slično. Na početku sezone imao sam mali problem s laktom pa sam propustio dva kola Svjetskog kupa a na Prvenstvu Europe, za jednu metu, nisam ušao u finale. No, sad se osjećam spremnim.
S takvim osjećajem u Pariz je stigla i njegova partnerica u poslu stjegonoše. A da će biti prva Splićanka (i prva džudašica) koja će nositi hrvatsku zastavu saznala je od svog trenera Vladimira Preradovića.
- Znano je da Hrvatska ima dosta vrhunskih sportaša pa sam počašćena da sam to baš ja. Kad sam to saznala bila sam u šoku a onda sam to počela pričati svojima pa je krenula euforija.
A u toj euforiji je i pobjegla informacija koja je trebala još neko vrijeme biti u ladici.
- Meni u tom času nitko nije rekao da informacija nije službena pa je to otišlo van.
Još u srijedu navečer, Barbara nije imala ideju kako će sve to na tom brodu izgledati. A još jučer niti u HOO-u nisu znali hoće li Hrvatska biti sama ili će biti okružena susjedima po abecedi. Očito je riječ o nekoj vrsti "vojne tajne", možda i iz sigurnosnih razloga.
- Ni približno ne znam kako će to izgledati. Na stadionu bi mi bilo jasno, ideš po stazi u krug, a ovdje ne znam. Pretpostavljam da ćemo na brodu stajati i sprijeda mahati. Ne znam niti da li ćemo na brodu biti sami ili ne.
Pariz je prilika za navijače
Ono što Barbara sigurno zna jest to da ju čeka iznimna konkurencija, uobičajena za njenu kategoriju (70 kg).
- Neće biti samo Ruskinje, no tu je sigurno deset cura koje mogu osvojiti medalju.
Ono što nas sve raduje jest što se Igre održavaju u Europi pa nema putnog "tramaka". Barbari će ovo biti treće Igre a na prethodnim dvojima (Rio, Tokio) nije imala svojih navijača.
- Ovaj put će doći roditelji, kolegica džudašica Iva Oberan, bit će i trenerova djevojka i njegov brat, bit će cura iz kluba a i moj zaručnik Frano - najavila je Barbara.
Prvi hrvatski stjegonoša bio je također Splićanin - Goran Ivanišević u Barceloni (1992.). Perica Bukić je to bio u Atlanti (1996.), Zoran Primorac u Sydneyju (2000.), Dubravko Šimenc u Ateni (2004.), Ivano Balić u Pekingu (2008.) a Venio Losert u Londonu (2012.) Prije osam godina, u Riju hrvatsku trobojnicu nosio je Josip Pavić a u Tokiju je po prvi put primjenjena formula dvojnih barjaktara a bili su to već spomenuti Sandra Elkasević i Josip Glasnović. Dakle, najviše stjegonoša dosad imali su vaterpolisti, tri, a iza njih su rukometaši sa dva.
>> Ovako su izgledali mali vatreni prije nego su postali slavni. Neke od njih nećete prepoznati
