Klubovima bi bilo lakše da nema likova poput Mina Raiole. Drski supermenadžer, čije je bogatstvo procijenjeno na 72 milijuna eura, suodgovoran je za bujanje igračkih plaća, transfera i provizija. Profi-nogomet napredovao bi bez dotičnog, ali bi zato tisak ostao bez anegdota o incidentima koje povremeno zakuha. Dok su gotovo sva nogometna prvenstva zaustavljena zbog pandemije koronavirusa, Raiola neumorno radi i sprema novi kolosalan transfer. Budući da se vlasnik Al Caponeove vile na Floridi ne bi znojio uzalud, možemo zaključiti da će nogometa biti i nakon korone!
Rođen u Italiji, ali od djetinjstva nastanjen u Nizozemskoj, 52-godišnji mešetar najavio je nedavno da radi na “dovođenju velikog igrača u Real Madrid”. Iz konteksta se može razabrati da su kandidati Paul Pogba iz Manchester Uniteda i Erling Braut Håland iz Borussije Dortmund. Odnos između Raiole i Realova predsjednika Florentina Péreza godinama je bio zategnut, ali je ovog proljeća nastupilo primirje zaslugom treće osobe.
Sicilijanac s nizozemskim dokumentima zamjerio se Pérezu neotesanom pregovaračkom tehnikom. Zadnji put sukobili su se u ljeto 2016., kad je Real također lovio Pogbu na zahtjev Zinédinea Zidanea. Operacija je propala, kažu insajderi, zbog Raiolinih megalomanskih prohtjeva vezanih za njegovu proviziju i Pogbinu plaću.
Pogba nema vremena
Kad ga je “el presidente” odbio, okomio se na njega tvrdnjama da troši igrače kao rukavice, baca u koš onog koji mu se ne svidi, a Pogba traži klub koji ima povjerenja u njega. Madridski As tvrdi da je za poboljšanje odnosa Péreza i Raiole odgovoran Realov izvršni direktor José Ángel Sánchez, koji se dobro razumije s kontroverznim menadžerom.
Pogba u Manchester Unitedu slovi kao dugoročno ključan igrač, ali ne da se nagovoriti na produljenje ugovora i nikako ne nalazi vremena za sastanak s predsjednikom Edom Woodwardom. Mnogi misle da u tom otezanju svoje prste ima Raiola, koji oduvijek nastoji poremetiti odnos kluba i igrača kojeg želi plasirati drugamo. Håland se madridskom vodstvu čini idealnim nasljednikom Karima Benzeme.
Podsjetimo, francuski napadač u madridskom je Realu od ljeta 2009. godine. Norvežanin, rođen u srpnju 2000. godine, ove je sezone zapanjio javnost postigavši 25 pogodaka u prvenstvima Austrije i Njemačke i deset u Ligi prvaka. Real se ponadao da će ga odvući s Iduna Parka već na ljeto za vrlo prihvatljivih 75 milijuna otkupne klauzule, no pokazalo se da ta odšteta vrijedi tek od srpnja 2021. godine, dok prije toga Borussia može tražiti koliko hoće.
Nakon kratke nogometne karijere, Raiola je kao perspektivan menadžer dobio posao u agenciji Sports Promotions, gdje je surađivao na transferima jakih nizozemskih igrača u Serie A. Među njima su bili Ajaxovi Bryan Roy, Marciano Vink, Dennis Bergkamp, Wim Jonk i Michael Kreek...
U drugoj polovici devedesetih osamostalio se i sredio prelazak Pavela Nedvěda iz Sparte u Lazio.
Majstor spletkarenja
Ajax je bio prvi klub s kojim je zaratio kad je početkom stoljeća preuzeo upravljanje karijerama Maxwella, Mida, Zdeneka Grygere i Zlatana Ibrahimovića. Nizozemci su posumnjali da Raiola huška svoje klijente na neposlušnost da bi lakše izborili raskid ugovora. Ajaxov je animozitet narastao kad je 2004. procurila snimka menadžerova razgovora s Juventusovim direktorom Lucianom Moggijem.
– Ti i Ibra nastavite praviti probleme. Nemoj ga slati na trening – naložio mu je Moggi. Ovaj je odgovorio:
– Neće trenirati, zadržat ću ga kod kuće. U podne imam sastanak s Ajaxovom upravom, ali ću doći u dva. Nakon toga amsterdamski klub pet godina nije poslovao s Raiolom, dok 2009. godine za trenera nije postavljen Martin Jol. S Barcelonom je ušao u sulud sukob početkom 2010. godine, nezadovoljan Ibrahimovićevim statusom kod Pepa Guardiole. Obrušio se na Pepa i njegova mentora Johana Cruijffa riječima:
– On i Guardiola trebali bi otići u ludnicu i tamo se mirno kartati. Neka se Cruijff nosi kvragu, on je starkelja, nitko i ništa...
Zamjerio se i Manchesteru
Na kraju sezone Ibra je prešao u Milan pod vrlo nepovoljnim uvjetima za Barçu. Manchester Unitedu zamjerio se 2012. godine kad je nagovorio vrlo mladog Pogbu da ode u Juventus. Toliko je rovario protiv kluba da ga je Alex Ferguson nazvao “vrećom g*vana”. Iste je godine htio odvući Mareka Hamšíka iz Napolija u neimenovani veći klub, ali je predsjednik Aurelio De Laurentiis spriječio transfer. Zauzvrat, Raiola ga je prispodobio Mussoliniju. Dvije godine potom osuo je paljbu po Liverpoolu zbog niske minutaže Marija Balotellija i ocijenio Jürgena Kloppa “nepoštenim g*vnarom”. Naljutio je Milan 2017., kad je po saznanju uprave crveno-crnih dugo sputavao 18-godišnjeg vratara Gianluigija Donnarummu u produženju ugovora.
Mladić je pod navijačkim pritiskom ipak potpisao. Samo kratak pregled petorice tržišno najvrednijih Raiolinih eksponata, dovoljno govori koliko novca je “okrenuto” u njihovim transferima: Paul Pogba 80 milijuna eura, Erling Håland 75, Matthijs de Ligt 68, Marco Verratti 60, Gianluigi Donnarumma 50.
Nogomet bi bio ljepši i transparentniji bez supermenadžera. Vjerojatno je Fifa to imala na umu kad je najavila da će od iduće sezone ograničiti proviziju od odštete na 10 posto, a postotke od igračkih plaća na tri posto. Na tu vijest, Raiola i kolege Jorge Mendes i Jonathan Barnett propeli su se na stražnje noge i zaprijetili Fifi progonom do zadnje sudske instance. Ako im Fifa ne stane na kraj sad, kad nogomet siromaši zbog karantene, neće nikad.
