Na stranu što je jako sumnjivo na koji su način rukometaši Francuske prokockali plus tri u četiri minute, na stranu što je Melvin Richardson dodavanjem iza leđa poklonio Portugalcima loptu za kontru i pogodak, na stranu što su njemački suci u zadnja četiri napada Francuskoj nakon deset sekundi dizali ruku za pasivnu igru, Hrvatska je loše odigrala veći dio utakmice protiv sve tri reprezentacije.
Na papiru lijepo izgledaju četiri boda, ali na parketu je bilo užasno. Igrali smo dobro 45 minuta protiv Francuske, pa zadnjih dvadeset minuta protiv Portugala, pa dvadeset minuta početka drugog poluvremena protiv Tunisa. Hrvoje Horvat, novi izbornik, tu je najmanje kriv.
U tri dana priprema nije mogao puno ispraviti od onoga što mu je ostalo u naslijeđu od Svjetskog prvenstva u Egiptu, gdje smo osvojili 15. mjesto. Možda je mogao biti malo hrabriji, no odlučio je igrati na sigurnu kartu. Ali, jakih karata u ruci nije imao pa je ispalo kako je ispalo.
– Bilo je tu dosta problema, ali najveći su vratari. Nažalost, Pešić i Šego nisu bili na nivou na ovom turniru i mi pod hitno moramo pronaći vratara koji će nam donijeti barem 10 do 15 obrana po utakmici. A to nismo imali ni u Egiptu ni ovdje. Bez obrana vratara danas, kada po utakmici bude i 60 napada, mi nemamo što tražiti u srazu s reprezentacijama iz svjetskog vrha – rekao je Tomislav Farkaš, bivši hrvatski reprezentativac.
Svi su nas već pročitali
Kamo sreće da su samo vratari naš najveći problem...
– Da, ostali smo bez vanjskih šutera. Igra s dva ili tri srednja u vanjskoj liniji više ne prolazi. Svi treneri reprezentacija protiv kojih igramo jako su dobro pogledali snimke naših utakmica. I kada igramo s dva srednjaka, njihova se obrana odmah povlači na obranu 6-0. Svi znaju da će Karačić do pogotka doći samo igrom jedan na jedan i šutom iz poluprekršaja. I zato svi rade prekršaj nad njim čim krene u napadačku akciju. Svi su nas pročitali i zato trebamo naći nova rješenja.
Mi se jednostavno moramo vratiti igri s dva šutera i jednim srednjim, kao što smo nekad imali Balića, Lackovića i Metličića. Dobro, na desnoj strani imamo Martinovića koji nije klasičan šuter, već “hakler”, ali jako je opasan. Dakle, moramo pronaći klasičnog šutera na lijevoj strani. Hoće li to biti Mamić, Jaganjac, Šarac ili netko četvrti, ne znam. U Egiptu i Montpellieru izgledali smo nemoćno s tih pozicija i to je rana koju moramo brzo zaliječiti – mišljenja je Farkaš.
Slijedi novi rezultatski pad?
Hrvatska se s dva natjecanja vraća pognutih glava, a to nam se u posljednje vrijeme nije tako često događalo. Imali smo jedan veliki rezultatski pad nakon olimpijskog zlata u Atlanti 1996. Upali smo u crnu rupu i sedam godina nije nas bilo ni blizu vrha.
Bilo bi jako loše kada bi se nešto slično dogodilo. Tko zna, možda je dobro da nismo otišli na igre jer bi to vjerojatno bilo novo razočaranje. Veliko je pitanje kome bi se sve morao zamjeriti izbornik, jer na Igrama može biti samo 14 igrača, a on ih sada ima dvadeset, od kojih čak 16 sjedi na klupi. Bilo bi vrlo nezgodno reći Duvnjaku, Karačiću i Cindriću da samo dvojica od trojice mogu na Igre.
– Nije nebitno, ali reći ću da je jako važno da naši reprezentativci koji su inozemstvu igraju glavne role u klubovima ne sjede na klupi kao što je slučaj kod većine igrača ove generacije. I, na kraju krajeva, bez jakog hrvatskog kluba nema ni dobre reprezentacije. Kada je u PPD Zagrebu bilo pet, šest reprezentativaca, onda je i reprezentacija bila jaka.
Danas je iz PPD Zagreba u reprezentaciji samo Mandić. Portugal u svojim redovima ima deset igrača Porta. Vidi se koliko su uigrani oni, a koliko smo neuigrani mi. I ne čudi da su igru sedam na šest doveli do vrhunca jer cijelu godinu to treniraju u klubu – zaključio je Tomislav Farkaš.
Za nas bi bilo najbitnije,da sa veliki natjecanja izostanu Francuzi,svabe,Portugalci,Spanjolci.......vjerovatno bi onda uzeli jednu od tri natjecateljska odlicja.......