Kalifornijski grad Carson, a i šira okolica Los Angelesa, svjedočili su tog ožujka 2005. svojevrsnom sportskom čudu.
Njihovu tenisku reprezentaciju u sastavu Andre Agassi, Andy Roddick i braća Bryan, kojoj su mnogi tepali da je “teniski Dream Team”, pobijedili su njima relativno nepoznati hrvatski igrači.
Pali nakon 106 godina
– Dočekali su nas prilično podcjenjivački. U prvom su planu bili njihovi igrači, a naših čak i nije bilo na plakatima. Jako su se napalili na taj meč, nisu osvojili Davisov kup od 1995. godine i mislili su da će te godine, s Agassijem i Roddickom, uspjeti. A kad ono, zaustavila ih je mala Hrvatska koja je došla iz četvrte lige, i to nakon 106 godina njihove nepobjedivosti na domaćem terenu u prvom kolu – prisjeća se tih dana tadašnji hrvatski izbornik Nikola Pilić (76).
Dobili smo tada Amerikance s 3:2, iako peti dvoboj u kojemu je Bob Bryan pobijedio Roka Karanušića nije odlučivao ni o čemu. Susret je odlučen sjajnim pojedinačnim pobjedama Ivana Ljubičića (najprije nad Agassijem u tri, a potom nad Roddickom u pet setova) te pobjedom Ljubičića i Marija Ančića u dvoboju parova nad braćom Bryan u četiri seta.
– Imali su blizanci nekoliko set-lopti za vodstvo od 2:0 u setovima, ali Ljubo i Mario su se sjajno držali, izjednačili su na 1:1 i potom do kraja slomili otpor tada nepobjedivih Bryana. Nakon pobjede u paru bio sam siguran da ćemo ih dobiti – kaže Pilić koji je Davisov kup osvajao s Njemačkom (tri puta), Hrvatskom i Srbijom.
Jeste li tada, nakon pobjede nad Amerikancima, naslućivali da možemo osvojiti Davisov kup?
– Pa, u sportu se ide meč po meč, ali da, pomislio sam da smo pobijedivši SAD u gostima najveći posao obavili i da sad imamo otvoren put – napominje Nikola.
Njegovi izabranici nakon toga su kod kuće dobili Rumunjsku i Rusiju, a potom u znamenitom finalu u Bratislavi pobijedili i Slovake i donijeli Hrvatskoj prvi i zasad jedini trofej u Davisovu kupu.
– Ljubičić je te godine igrao u strašnoj formi, bio je pravi vođa ekipe, a Mario ga je pratio. Imali smo izvrsno ozračje u momčadi, analizirali smo suparnike, bodrili jedne druge. Ančić bi napravio veliku karijeru da se poslije nije razbolio. Ali je zato Ljubo eksplodirao, mislio sam da može do petog mjesta, a on je u prosincu 2006. bio treći – pridodaje Pilić.
Bivša igračka i još uvijek sadašnja trenerska teniska legenda s oduševljenjem govori o Ivanu, ali poštovanje je obostrano i Ljubičić ne štedi superlative kad govori o Nikoli.
– Pilić? Jedan od najvećih teniskih stručnjaka na svijetu. I nedvojbeno najveći izbornik Davisova kupa modernog doba – kaže Ljubičić.
Ljubo: Ančić je veliki radnik
Za Marija Ančića Ljubo dodaje:
– Bio je veliki radnik i vrhunski profesionalac koji nije mogao dosegnuti svoj maksimum zbog bolesti. No i tako ima i Davisov kup, i olimpijsku broncu iz Atene i sedmo mjesto na ATP listi.
No vratimo se Carsonu. Četvrti član naše reprezentacije ondje je bio Željko Krajan, sadašnji izbornik hrvatske reprezentacije. Kako Pilić vidi Krajana kao trenera?
– Željko je našao svoje mjesto kao teniski trener. On voli učiti, puno je toga naučio od mene. I kao igrač bio je u mojoj akademiji. Koliko vidim, u reprezentaciji štimaju stvari, znači dobro se radi.
I kako će biti od petka do nedjelje u Portlandu?
– Ja mislim da je to otvoren meč. Čilić je u Wimbledonu dokazao da je u pristojnoj formi, a Ćorić u Davisovu kupu daje uvijek više. Jack Sock je vrlo talentiran i može biti opasan, ali mislim da se možemo nositi s Amerikancima – zaključio je Pilić koji ove vruće dane sa suprugom provodi u svojoj kući u Opatiji.
