U Hrvatskoj je oko 200.000 nezaposlenih, a među njima ima i profesionalnih nogometaša. Njih 18-orica proteklih tjedan dana žestoko vježbaju na nogometnim terenima Kustošije.
Okupila ih je Hrvatska udruga Nogometni sindikat, kojoj je na čelu proslavljeni hrvatski nogometaš Dario Šimić.
Neki bez plaće 12 mjeseci!
– Ovi dečki zbog raznih razloga ostali su bez kluba, sada su na burzi, a mi im ovim kampom pomažemo da ostanu u formi i nakon toga pronađu klub. Odigrat će utakmice protiv Rudeša te selekcija sindikata iz Crne Gore, Slovenije i Srbije. A koliko je ovaj projekt dobar, potvrđuje da je proteklih godina 90 posto igrača koji su prošli kroz kamp pronašlo klub – otkrio je Dario Šimić te dodao:
– Ovi dečki bez posla stanje su našeg nogometa. Nisu naš nogomet samo igrači Dinama i Rijeke koji dobro zarađuju. Naš nogomet su i ovi dečki bez posla, koji su nekad igrali za klubove koji ih nisu plaćali. Ovo je neka vrsta solidarnosti prema njima, a drago mi je da igrači poštuju to što radimo za njih.
A dečki, iako bez posla, dobro su raspoloženi i žestoko rade na treninzima.
– Šalimo se da smo sada u klubu koji se zove NK Burza, odnosno NK Draft, he-he – kažu igrači bez ugovora, a onda jedan od njih, bivši igrač Hajduka, Istre i Splita Josip Vuković (25) nastavlja:
– Ova mi je momčad nova šansa, na ovo okupljanje gledam kao na novi klub, na želju da se što bolje spremim i uhvatim formu. Ovo gledam kao na priliku da se dokažem nekome tko nas dođe gledati.
Vuković je dijete Hajduka, prošao je na Poljudu sve kategorije do izlaznih juniora. Bio je nakon toga na posudbi u Dugopolju, pa se vratio u Hajduk kod Igora Tudora, pa bio u Istri, a onda završio u Splitu. Naravno, u Parku mladeži novac nije dobivao.
– Teško je kada igraš, boriš se, a ne dobivaš plaću. Najbolje mi je još bilo u Dugopolju, tamo je plaća bila mala ali redovita. Dugovali su mi u Istri, ali najgore je bilo u Splitu, u kojem nisam dobio ni kune sedam mjeseci. Ali to je još dobro, neki moji suigrači u Splitu nisu dobili plaću 12 mjeseci – kaže Vuković i dodaje:
– To je sramota za naš nogomet. Profesionalac si, a moraš žicati novac od roditelja. Srećom, ja sam skroman, ne treba mi puno. Ali naravno da sam morao žicati novac od roditelja da platim doprinose državi. Ali ne mogu shvatiti državu koja nas tereti za nešto, a one koji nama duguju novac nitko ništa ne pita. Nitko se ne bori za nas osim Nogometnog sindikata.
Kakav je osjećaj kada si profesionalac, treniraš dva puta dnevno, a ne dobiješ plaću?
– Mene jako muči to kada ne dobivam novac jer, primjerice, unajmiš stan, a nemaš ga čime plaćati. I onda se moraš pravdati tim ljudima. To te opterećuje cijeli tjedan, na tu besparicu zaboraviš samo u 90 minuta utakmice – zaključuje Vuković.
Sličnu priču ima i Miroslav Koprić (32), iskusni vratar koji je u karijeri branio za Varteks, Kamen Ingrad, Lučko, Vinogradar, Goricu, maltešku Birkirkaru...
– Nažalost, kod nas postoji samo 4-5 klubova u kojima možeš dobro zaraditi, ostalo je krpanje i preživljavanje. Slovimo kao nogometna sila, a dopuštamo si da imamo samo tako malo ozbiljnih klubova u kojima možeš normalno raditi i prehraniti obitelj. Žalosno je da je došlo do toga da igrači govore: “Nije važno koliko je plaća, glavno da je redovita.” – kaže Koprić, a o sadašnjoj situaciji u kojoj je bez kluba kaže:
– Imam ženu i troje djece, naravno da mi nije lako. Nažalost, imao sam peh da sam uvijek igrao za klubove koji su imali financijskih problema. Prvo sam bio u Varteksu, a potom ni kune nisam dobio u šest mjeseci u Kamen Ingradu. U Vinogradaru je bilo OK, a najbolje je još bilo u šest godina u Gorici. U mojem posljednjem klubu, malteškoj Birkirkari, dobro je bilo prvu polusezonu, a onda je opet zaštekalo s isplatama. Ostali su mi dužni, sada smo na Fifinoj arbitraži. Novac ću dobiti, osim ako klub proglasi bankrot – zaključio je Koprić.
Depresija, alkohol...
Među grupom igrača bez ugovora je i Matija Dvorneković (28), koji je prošle sezone osvojio trostruku krunu u Albaniji s Kukësijem.
– Žalosno je da u 1. HNL ima puno igrača koji su zbog male plaće prisiljeni su živjeti od mjeseca do mjeseca. A onda još i ne dobiju novac – kaže Dvorneković.
A Matija Špičić (29), koji je ostvario vrlo dobru inozemnu karijeru (Baku, Tbilisi, Wisla..), o ovoj akciji HUNS-a kaže:
– Kamp nam znači jako puno jer ne moramo individualno trenirati, već ovdje radimo s odličnim trenerima i kondicijskim stručnjacima. Hvala puno sindikatu što nam je to omogućio.
Ne samo da im je sindikat osigurao besplatne treninge već i besplatan smještaj u Westinu za sve igrače koji su izvan Zagreba... A igračima omogućuju i da online studiraju sportski menadžment na fakultetu iz Danske.
– Želimo da igrači imaju što raditi i nakon karijere koja traje do 35. godine, a ne da postanu socijalni slučaj kao što je to ponekad slučaj. Lako se ode u depresiju, alkohol... – zaključio je Šimić.
Sindikat im je omogućio besplatan smještaj u westinu, besplatan trening i besplatan studij sportskog menadžmenta, jedino nema janjetine na meniju svaki dan al pršuta ima, alo jel se čujemo gurači lopte, šta je to zanimanje, lopatu u ruke kanale kopat.