Uz Barišu Krasića, pomoćnik prvom Ciboninom treneru Slobodanu Piksiju Subotiću (61) bit će njegov vlastiti sin Leon (28).
– Sin i ja kod kuće neprestano gledamo košarku, stalno o njoj raspravljamo, pa je onda ova trenerska priča samo produžetak našeg neutaživog zanimanja za košarku. Leon je meni bio pomoćnik i u Libanonu tako da smo sada već uigrani tandem. On je u stožeru zadužen za video, on priprema klipove za sljedeću utakmicu ili za videoanalizu prethodne. Mi snimamo i treninge pa se i time bavi, baš kao i individualnim radom, statistikom igrača i slično...
Ispočetka nije išlo sve tako glatko kako to zvuči u očevoj priči.
Leon je američki đak
– Prvih mjesec dana teže sam se snalazio da razdvojim ulogu sina od pomoćnika, dok nisam naučio kakav se profesionalizam očekuje od člana stožera. Jednom je bio neki slučaj kada sam pripremio video i kazao igračima da je tata nešto rekao, umjesto da kažem da je to trener rekao, no nije se više ponovilo, sada tu postoji profesionalna distancija za vrijeme radnog vremena – objasnio je Leon Subotić, mladić koji peče zanat uz oca i ne skriva ambicije:
– Želim biti što bolji trener na što višoj razini. Čak i priželjkujem da trenersku karijeru završim na nekom američkom faksu jer sam tamo živio sedam i pol godina, u Južnoj Karolini i Chicagu, i navikao sam na taj život. U Americi sam igrao košarku u srednjoj školi i na prvoj godini faksa, a na koncu sam diplomirao menadžment i knjigovodstvo.
Američko iskustvo sina dobro dođe ocu glavnom treneru:
– Sin tu scenu jako dobro poznaje i prati. Poznaje igrače koji su prošli kroz američke koledže i, ako mi netko nekog Amerikanca ponudi, on već zna gdje je taj igrao, upućen je u njegove mogućnosti, a ako nije, vrlo brzo to sazna. Uostalom, ja nikad ne volim uzimati igrače, pa tako i Amerikance, na osnovi statistike.
Objasnio nam je tata Subotić kako je išao proces angažmana sadašnje Cibonine dvojice Amerikanaca.
– Leon je znao Clevelanda Melvina, a ja sam znao ponešto o Langstonu Hallu jer je igrao u Grčkoj. A kako sam ja u Grčkoj kao igrač i trener proveo puno godina, poznajem puno trenera, ali i bivših igrača. Preko svih njih skupljam informacije i onda složim mozaik. Nije svaki igrač za svaku momčad. Netko može briljirati u Italiji, a da se tu ne snađe ili da mu ne odgovara stil igre momčadi.
Sudbina je htjela da Subotić svoj trenerski debi na klupi Cibone, pred zagrebačkom publikom, započne baš protiv matične Olimpije (četvrtak, 18 sati). To je klub u kojem je Piksi proveo 12 godina i u kojem se afirmirao.
– Ja sam posljednju utakmicu za Olimpiju odigrao 1986. i tu više nema sentimentalnosti.
Zmajčeki smanjili dug
No kako to da Piksi nikad nije bio trener zmajčeka.
– To je možda i slučajnost, a možda i nije jer dva puta smo razgovarali, ali se nismo dogovorili.
Mjesto stanovanja Subotiću je Ljubljana pa zacijelo zna u kakvu je stanju klub koji je proteklih godina imao nemalih financijskih poteškoća.
– Njihov je dug s 4,5 milijuna eura smanjen na 800-900 tisuća eura. Novi sponzor Petrol daje više novca nego prijašnji Union.
Olimpija i Cibona veliki su rivali, o čemu je govorio kapetan Rozić:
– Naše rivalstvo traje desetljećima, nekad u Euroligi, a sada nažalost samo u regionalnoj ligi. Naše utakmice u pravilu su zanimljive pa smo tako mi njih lani dobili na njihovu parketu, a oni nas na našem. Ne želimo da se to i ovaj put dogodi i zato priželjkujemo da naši navijači dođu vidjeti novu Cibonu.
A u njenu sastavu trebao bi se pojaviti i izvjesni Deividas Busma, 30-godišnji litavski centar visok 212 centimetara. U Ciboni su na to primorani nakon nove ozljede Popića koji opet ide na operaciju.
– Tog smo igrača potpisali na samo sedam dana. Treba nam ta pozicija, ne smijemo ostati samo na Žoriću kao petici, no ako se pokaže dobrim na treninzima, možda ga i zadržimo.
Busma ima američko i litavsko državljanstvo, a nakon završetka faksa na Idaho Stateu igrao je u drugim ligama Italije, Španjolske i Francuske. Je li to igrač koji Ciboni može pomoći, mogli bismo vidjeti već večeras protiv Olimpije.
