ZAGREB - Najviše od svega voli spavati, zato nije teško pogoditi kako je Jerko Leko iskoristio posljednje slobodno prijepodne uoči današnjeg novog reprezentativnog okupljanja.
- Spavao sam, skupljam snagu za nove izazove - javio se negdje oko jedan sat nakon podneva, još snenim glasom. No, kad mu spomenete reprezentaciju, brzo se sasvim razbudi.
- Evo, pobijedili smo i Slovačku, za psihološku pripremu to je vrlo bitna pobjeda. Iako rezultat u tim pripremnim utakmicama i nije najvažniji, za samopuzdanje, koje nam je prijeko potrebno, svaka pobjeda jako dobro dođe.
No, Leko je na Kantridi igrao samo pola sata, kao i u većini svih zadnjih reprezentativnih provjera. A ne tako davno bio je ponajbolji igrač na Barićevu popisu.
- Za neke sam stvari sam kriv, sve je počelo onom nesretnom utakmicom u Splitu s Njemačkom. Nisam prijavio da sam ozlijeđen, htio sam pod svaku cijenu igrati, želio sam najbolje, a ispalo je vrlo loše. Ne kažem da bih to opet napravio, ali za reprezentaciju sam spreman igrati i jednom nogom.
I nesreće su dolazile jedna za drugom.
- Ta me prepona dugo mučila, pa sam imao problema sa zubom, napala me i jaka viroza. Zadnju utakmicu u klubu, s Dniprom, igrao sam pod injekcijama. Štedio sam se na treninzima, da bih bio bolji na utakmici, ali trener me savjetovao rekavši: Ako na treningu ne daješ sto posto, i u utakmici ćeš biti loš, jer ti ništa neće polaziti za rukom. Bio je u pravu, odlučio sam poslušati njegov savjet.
Ali, u prvom dijelu priprema izbornika nije impresionirao, neki čak prognoziraju da je došao u situaciju da se mora brinuti i za mjesto među 23 igrača.
- Pogodilo me što su me neki spominjali na listi za otpis, mislim da to nikako nisam zaslužio. Istina je da nisam u zadnjim utakmicama igrao kako znam, ali ja sam u svom klubu standardan igrač. Krvavo sam zaradio tu poziciju, bugarski reprezentativac Pejev i ukrajinski reprezentativac Gusin u Dinamu su rezerve, ja igram stalno. A oni su bili u prednosti preda mnom, dakle, morao sam biti dvostruko bolji od njih da uđem u sastav.
- Gdje je onda problem?
- Žao mi je što smo izborniku daleko od očiju, što nikad nije došao u Ukrajinu gledati me uživo. Sigurno ne bi bio nezadovoljan.
Misli li da Barić neke igrače voli više?
- Ne! Ne radi se uopće o tome, ne mislim da neki imaju kredit. Uostalom, moji konkurenti, recimo Bjelica, Niko Kovač, Tudor, Rosso, stariji su od mene, ovo im je možda i posljednja prilika za veliko natjecanje, za mene još ima vremena. Ali, u početku je kriterij bilo igranje u klubovima, bilo je rečeno da će oni koji su standardni u svojim momčadima, više igrati i u reprezentaciji. A ja dobivam samo po pola sata, to nije dovoljno vremena da pokažem što mogu.
Navodno, Barić već zna sastav za prvu utakmicu sa Švicarskom, Leko nije u užem izboru.
- Znam, svjestan sam da u prvoj utakmici neću igrati od prve minute. Igračima nije lako kad znaju da nisu u prvome planu, ali meni je to samo dodatni motiv, još vjerujem da mogu izboriti svoje mjesto u sljedećim utakmicama. Samo da u Danskoj dobijem po poluvrijeme i pokvarit ću izborniku planove sa sastavom, ha-ha. Spreman sam, pogotovu psihički, ne vučem više nikakvu ozljedu, noga me ne boli, zub je izvađen, viroza je prošla.
- Dobro, ostavimo sad tu temu, okrenimo se Europskom prvenstvu. Švicarsku moramo i možemo pobijediti, a kako ćemo preskočiti Francusku i Englesku?
- Nekako sam zadnjih dana vrlo optimističan. Dobro smo trenirali, trkački smo jako dobri. A baš to može biti odlučujuće. I s Engleskom i s Francuskom možemo se nositi, a k tome imam i jako dobar osjećaj.
TOMO NIČOTA
