Izbornik crnogorske reprezentacije Dragan Đukić (55) hodajuća je rukometna katedra. Trenerskim se poslom počeo baviti u rodnom Aleksandrovcu s 24 godine, a u Srbiji ne radi već gotovo 20 godina. Još 2000. sjeo je na klupu Jordana, i od tada su se izmijenjale Mađarska (Pick Szeged), Makedonija (Vardar), Portugal (Madeira), Švicarska, Velika Britanija, Izrael, a sad je usporedo u Crnoj Gori i Rumunjskoj (Odorhea). Posebno su zanimljive te za rukomet egzotične zemlje poput Velike Britanije koju je vodio na OI u Londonu 2012.
Puno analizirate i izučavate rukomet, pisali ste radove. Kako vam se čini smjer u kojem se razvija igra? Jovica Cvetković kaže da stagnira, Lino Červar da je oduševljen njegovim napretkom...
- Rukomet se mijenja. Kao kad roditelje pitate kako vam se mijenjaju djeca, a oni ni ne primjećuju jer su svaki dan s njima. Nisam zadovoljan brzinom kojom se mijenja. Postoji golem svjetski resurs da bude bolji. Čini mi se da je u ženskom rukometu bolje jer je više kolorita, načina razmišljanja. Čini mi se da nedostaje malo inventivnosti, pravdamo se nedostatkom vremena i natjecanjima koji se nadovezuju jedno na drugo. Od 16 ekipa na EP-u njih 14 ili 15 igrat će istu zonsku formaciju, također 14 ili 15 njih imat će istu filozofiju igrača više u napadu. I tu bi rukomet mogao bolje. Rukomet bi mogao biti inovativniji i u tome vidim ulogu nas trenera. Želim da rukomet bude još globalniji sport, njegovom globalnošću nisam zadovoljan.
Bi li vas neke promjene pravila u tome području ohrabrile?
- Dvadeset godina govorimo, ali nas se ne čuje. Ako Vladu Stenzela, koji i javno i tajno o tome govori, pritom ne uvažavaju, a on je bio olimpijski pobjednik i svjetski prvak, onda je teško govoriti o promjenama. Mislim da su EHF i IHF zadovoljni popularnošću i igrom i prvi se tradicionalno drže tokova. A da bismo išli dalje, dovoljne su već i male promjene. Vidjeli ste koliko se promijenila filozofija napada omogućavanjem uvođenja sedmog igrača. Svi se žalimo što se igrači mijenjaju obrana – napad, pa neki igraju samo jedno ili drugo. Zamislite kako bi bilo da se više ne kreće od centra nakon gola, kao u nogometu. Kao da je 1945., svi i dalje polazimo s centra, i svi moramo biti u liniji. Ne znam kome ne bi odgovaralo da se napad vremenski ograniči.
Bojite li se da će nas skandinavski vjetar u rukometu otpuhati?
- Danska je godinama velesila, Norveška se uzdigla, a Švedska je div koji se uvijek može probuditi? Izgovaramo li se previše na to što nemamo novca? Novac nema ništa s idejama. Najveći novac radi se na najboljim idejama. Izrael je s malim kompanijama i projektima koje su pokrenuli mladi ljudi bum na svjetskom tržištu softvera. Ima jedan projekt koji se odvija već sedam godina, a zove se Handball for All. Tu dolaze najbolji mladi ljudi, treneri i igrači, koji žele dalje istraživati i žele rukomet tretirati na neki drugi način, individualno se usavršavati...
Nije li i Hrvatska baš u tom strahu od novih ideja vratila Červara koji ima 67 godina?
- Mislite li da je Lino s istim idejama s kojima je išao u Portugal došao i danas? Nije. Čovjek je mlad koliko su mlade ideje koje smišlja. Imao sam prilike s profesorom Pokrajcem razgovarati prije 20 godina kad mi je rekao: „Dragane, ima vremena za tebe, imaš 34 godine, karijera je pred tobom“. Pitao sam ga koliko je on godina imao u Dortmundu 1982. Imao je 34. Netko je prije imao više hrabrosti i slobode dati šansu mladima. Sad to nama treba. I vi u stručnom stožeru imate mlade ljude koji razmišljaju drukčije, samo im treba naša podrška. Lino opstaje i dio je svjetskog rukometa prepoznatljiv po tome što dolazi s novim idejama.
Ne moramo dijeliti trenere na mlade i stare, no sad je dobro biti Španjolac.
- Svakako. Sad u Makedoniju, Mađarsku ili Poljsku dovodimo trenere iz Španjolske. Činjenica je da su oni razumjeli trenutak u kojem se nalazimo i da se tehnologija u treningu promijenila. Nema više onoliko vremena koliko ga je bilo, a u vremenu koje imaju Španjolci znaju dati naglasak najvažnijim stvarima, a to su socijalni odnosi i taktika. Broj španjolskih trenera u jakim klubovima nije adekvatan njihovim rezultatima, ali uporno zaboravljamo da jedna nacija tako dominira svjetskim rukometom, a njezinih trenera uopće nema vani.
Prvaci su u svemu, pionirima, kadetima, juniorima, seniorima, sad su i žene prvakinje. Imao sam polemiku s Ljubom Vranješom, kojeg jako cijenim, kad je, vodeći Srbiju, rekao da trebamo igrati malo više skandinavski. A ja mislim suprotno, da moramo imati prepoznatljiv stil. Trenirao sam igrače na različitim krajevima svijeta, pa ne mogu od svih njih praviti Balkance. Moramo ih trenirati u skladu s okolinom, mentalitetom, temperamentom... – zaključio je Đukić.
