Hrvatska nogometna reprezentacija, pomalo iznenađujuće, ovoga rujna vraća se u – Maksimir. Prvi put nakon 14. listopada 2020. godine i utakmice s Francuskom u Ligi nacija (koju je gledalo samo 7200 gledatelja), Hrvatska će ponovno zaigrati pred zagrebačkom publikom u sudbinskoj utakmici s Danskom 22. rujna. Sudbinskoj – zato što će se u njoj odlučivati o prvom mjestu u skupini Lige nacija. I eventualnom plasmanu na završni turnir četvorice najboljih u Europi, na kojemu Hrvatska još nikada nije nastupila.
No kako je uopće došlo do zaokreta u Hrvatskom nogometnom savezu i odluke da se ipak igra u Zagrebu, u ambijentu doista nedostojnom europske nogometne elite?
– Donijeli smo odluku da reprezentacija igra u Zagrebu jer navijači u glavnom i najvećem hrvatskom gradu zaslužuju nakon gotovo dvije godine vidjeti vatrene. Nisu navijači odgovorni za ovakav Maksimir. Želimo vidjeti reprezentaciju u svim krajevima Hrvatske i zato se radujemo povratku u Zagreb, ali sigurno svi dijelimo nezadovoljstvo stanjem maksimirskog stadiona – kazao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić za VL i dodao:
– Vjerujem da smo i u ove dvije godine neigranja na Maksimiru jasno pokazali stav da je nužno riješiti pitanje stadiona, a iskoristit ćemo i ovu utakmicu kako bismo ponovno tu temu aktualizirali u javnosti. Reprezentacija je svjetski doprvak, Dinamo igra Ligu prvaka, a u Zagrebu imamo lošiji stadion od bilo kojeg protivnika s kojim igraju Dinamo ili reprezentacija. Duboko sam uvjeren da se zbog svih uspjeha i važnosti reprezentacije i Dinama može i treba pronaći odgovarajuće rješenje za novi maksimirski stadion.
Studija izvedivosti
Od spomenute utakmice s Francuskom Hrvatska je na domaćem terenu odigrala devet utakmica: četiri u Splitu (Portugal, Slovenija, Rusija, Francuska), po dvije u Rijeci (Cipar, Malta) i Osijeku (Slovačka, Austrija) i jednu u Velikoj Gorici (prijateljska s Armenijom). Razlog napuštanja maksimirskog stadiona bio je znatno smanjenje njegova kapaciteta nakon zatvaranja istočne tribine, pa u ovakvom stanju Maksimir trenutačno može zaprimiti 24.593 gledatelja. Osim što je najneudobniji i najružniji, s tim kapacitetom Dinamov je stadion i drugi najmanji u Ligi prvaka. Manje publike može primiti samo stadion češkoga prvaka Viktorije Plzenj, nešto manje od 12 tisuća.
A u kakvom je danas stanju maksimirska istočna tribina? Je li na njoj bilo kakvih radova? Inženjer građevinarstva Miljenko Srkoč, direktor projektantske tvrtke Smagra, stručnjak za betonske i zidane konstrukcije, napravio je opsežnu studiju o oštećenjima cijeloga stadiona nakon potresa 22. ožujka 2020. godine.
– Za sve tribine imam izvještaje o šteti koja je nastala. Što se tiče istočne tribine, njezino rušenje, s tolikom količinom betona, imalo bi visoku cijenu. Zapravo, Grad nije napravio neku studiju izvedivosti za to, da se vidi što bi se tu isplatilo – kaže Miljenko Srkoč i dodaje:
– Tu je problem, kao i kod većine konstrukcija u Zagrebu, pa i mostova, da su tribine zapuštene i slabo održavane, a korozija je napredovala. Naprimjer, na nosačima s donje strane trebalo bi je opsežno skidati i sanirati antikorozivnim sredstvima. Potres je oštetio istočnu tribinu, ali ona već u originalu nije bila dobro postavljena. Ta je konstrukcija bila projektirana prije potresa u Skoplju 1963. godine, daleko od ozbiljnih propisa u tadašnjoj Jugoslaviji. Ona danas nije opasna samo za gledatelje, koji onamo i nemaju pristup, nego i za ljude koji se kreću ispod nje, pa bi sada trebalo nešto odlučiti.
Je li se u posljednje dvije godine išta radilo na sanaciji istočne tribine?
– Na njoj se ništa nije radilo, a glavno je pitanje isplati li se to uopće. Ne želite trošiti novac na rekonstrukciju tribine koju biste privremeno osposobili. A i pitanje je tko bi to potpisao s obzirom na to da je ona konstruktivno loše koncipirana. Inače, ideja prema kojoj bi cijeli maksimirski stadion trebalo srušiti i na istome mjestu graditi novi posve je nepromišljena. Za mene je to potpuna bedastoća. To dolazi od ljudi koji nisu ozbiljno promišljali o svemu. Naime, u sklopu sjeverne tribine nalaze se poslovni objekti sa sedam etaža, sa solidnim prostorima u koje sada ulaze Građevinski i Arhitektonski fakultet. Upitno je treba li rušiti poslovne prostore koji se mogu iznajmljivati i koristiti. Zapadna tribina u relativno je dobrom stanju, nije tako loše kao istočna, samo je treba pregledati i antikorozivno zaštititi, a na južnoj je strani luksuzni hotel – zaključio je Srkoč.
Zagrepčani prvi put
Vratimo se na kraju vatrenima. Naime, njihov povratak u Maksimir značio bi, među ostalim, i da bi rođeni Zagrepčani Joško Gvardiol, Josip Juranović, Mislav Oršić i Lovro Majer mogli prvi put zaigrati za nacionalnu momčad u svome gradu. Tko zna, možda im je ovo i posljednja šansa.
>> Šime Vrsaljko oprostio se od reprezentacije Hrvatske: 'Nije lako, ali vrime je...'
Stadion ne žele ljevičari jer je nogomet okupljalište nacionalnog naboja, i klupskog i reprezentativnog.