U našem studiju ugostili smo proslavljenog hrvatskog vaterpolista Dubravka Šimenca, osvajača srebrne medalje na OI u Atlanti 1996.
Šimenc je na početku razgovora pričao o turimzu i uspješnoj turističkoj sezoni u Hrvatskoj te kako su sport i turizam povezani i pridonose promociji naše prekrasne zemlje.
Zatim se prisjetio obljetnice koju obilježava Hrvatski olimpijski odbor (HOO) - 30 godina od prvih Olimpijskih igara u Barceloni 1992. na kojima je po prvi puta nastupila Hrvatska. Iako tamo nije bilo vaterpolske reprezentacije Šimenc je vjerno pratio kolege sportaše o kojima u ovih 30 godina ima samo riječi hvale.
- Olimpijske su igre san svakog sportaša. San u kojem se sjedinjuju volja, tijelo, um, sve... Svaki mladi sportaš sanja tamo biti jednog dana kada se počinje baviti sportom. Grci su nekad svojim olimpijskim pobjednicima radili kipove, sigurno ne uzalud. Uvijek se kaže da si vječni olimpijski pobjednik, a bivši svjetski prvak.,
Ispričao je i dvije anegdete s OI u Atlanti prije okruglih 30 godina.
- U Atlanti su nam bili premali kreveti pa smo madrace s kreveta maknuli i stavili na pod. Naravno, ubrzo su se kupili novi kreveti i stigli nam u sobu, i to neki izvrsni koje smo valjda imali samo Shaquille O'Neal, moj cimer i ja.
- Zanimljivo je bilo i kad sam se našao u situaciji da se rukujem s Billom Clintonom. Zahvalio sam mu za sve što čini za hrvatski narod i naš put k slobodi. Ostao je stvarno iznenađen. Ma bilo je svega. S rukometašima smo išli i u jedan klub tamo. Zanimljivo je što uvijek možeš naletiti na nekog s ovih prostora, osobito ima puno Hrvata. Drago mi je da su ti ljudi stvarno ponosni što su Hrvati ili imaju naše korijene, tako govorim i svojoj djeci da moraju biti ponosni što su Hrvati.
Hrvatsku večeras od 20.30 očekuje težak susret s reprezentacijom Francuske na EP u splitu. Vjekoslav Kobeščak je pomoćni trener u francuskoj reprezentaciji i sigurno nam i zbog toga neće biti lako igrati s njima.
- Prije svega iskreno zahvaljujem premijeru Plenkoviću i cijeloj Vladi RH što je osigurala da se Europsko prvenstvo održi u Splitu. Što se tiče Francuske i Vjeke... On je sazrio kao trener posljednjih godina i to mi je jako drago, dok je igrao zvali smo ga vaterpolski Figo. Francuska puno ulaže u različite sportove zbog OI u Parizu, a nisu ni svjesni koga su dobili na klupi. Iako su mučili Grke, ja vjerujem da ćemo mi pobijediti.
- Atmosfera u našoj momčadi je izvrsna. Dečki su pod dojmom prekrasnog ambijenta u Spaladium Areni, ali to kako su ozbiljni, spremni i fokusirani bili prije susreta s jednom Maltom samo pokazuje da danas pobjeđujemo sigurno - ističe Šimenc.
Kasnije u skupini nas očekuje još susret s brončanom Grčkom s posljednjeg SP-a u Budimpešti.
- Iako je u Grčkoj sve opušteno, mediteranski, vruće, u sportu nije tako... Tamo je red, rad i disciplina zbog toga su zahtjevan i ozbiljan protivnik. Iznenadili su ih Francuzi u prvom kolu remijem, očekivao sam ipak tu pobjedu Grčke, ali ja vjerujem da mi možemo pobijediti i jedne i druge.
- Mislim da Hrvatska ima kvalitetu i očekujem nas u borbi za medalje. Iako su se mnoge ekipe promijenile još uvijek je tu velika konkurencija. Svejedno ja očekujem nastavak žetve medalja, osobito uz pomoć naše publike koju pozivam ovom prilikom da dođe podržati i muškarce, ali i djevojke koje su ostvarile povijesni uspjeh plasmanom među osam najboljih.
Dubravko Šimenc osim što je osvojio olimpijsku medalju, imao je i čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju OI u Ateni 2004. godine.
- Oba trenutka su mi bila podjednako emotivno jaka. Jedan je bio na početku Igara, a drugi na kraju i tako ih ja odvajam. Velik je to trenutak i velika čast, osobito kada izađete na stadion sa zastavom vidite tu atmosferu, vaši kolege sportaši su isto emotivni, stvarno velik trenutak...
Na kraju je naš sugovornik podijelio s nama za koga bi on glasao u našem izboru za najboljeg olimpijca u ovih 30 godina natjecanja.
- Vrlo je nezgodno ovako javno davati ocjene. Što se tiče pojedinačnih sportaša: Zoran Primorac bio je na sedam Olimpijskih igara i osvojio broncu, a Ivica Kostelić osvojio je 4 srebrne medalje. Teško mi je odlučiti se, ali uz dužno poštovanje svima, moj glas ide Ivici. Najbolja hrvatska olimpijka je zapravo pokorila svijet osvojivši šest medalja. Imamo mi tu sjajnih sportašica, ali Janici kapa do poda, ona je za mene prva.
- Kada govorimo o najboljoj momčadi, ipak moram ući malo u povijest. Našu prvu zlatnu medalju u povijesti, nažalost nismo osvojili mi vaterpolisti, nego naši rukometaši. Žao mi je što ovu obljetnicu slavimo bez Saračevića, Puca i Kljuna (Kljaića), ali moj glas ide njima, rukometaši su najbolja ekipa.
- Kada se uzmu svi parametri: godine života, sportaši koje si obučio, medalje koje si osvojio i u kakvim uvjetima si sve to radio... Moram biti iskren, koliko god volim Ratka Rudića i Linu Červara za mene je ipak to Nikola Bralić. Velika je tu konkurencija među trenerima, ali za mene je to Bralić jer sve što je učinio s braćom Sinković je nevjerojatno.
- Najemotivniji trenutak u povijesti Hrvatske na OI, zapravo dolazi sa zimskih igara, a za mene je to zagrljaj Janice i Ivice s Igara u Italiji kada je Ivica osvojio svoju prvu srebrnu medalju. Bilo je stvarno puno, puno emotivnih trenutaka, ali za mene je ovaj najjači.
Čovjek je dosljedan sebi. Čitav život