Dragi naši hrvatski nogometaši, draga hrvatska nogometna vrsto, gosp. Niko Kovač, cijenjeno vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s prijateljem Davorom Šukerom, gosp. Damir Vrbanović, gosp. Zorislav Srebrić, dragi domaćini s načelnikom grada Mata de Sao Joao, Marcelom Oliveirom, predsjedniče Gradskoga vijeća Alexandre Rossi..., dragi svi koji nam pružiste osobito gostoprimstvo tako da se osjećamo kao kod kuće, hrvatski i brazilski prijatelji,...
Igrajte za nju...
...velika mi je čast i neiskaziva radost, meni – hrvatskom veleposlaniku, u bogomdanoj prilici domaćinstva, biti na raspolaganju hrvatskim sportskim odličnicima u ovom rijetkom času, kada se u zemlji Njegova Veličanstva Nogometa – u Brazilu, borite za boje svoje domovine, za barjak naš hrvatski.
U sve vas uprte su oči Prelijepe Naše i puka koji u ovim kriznim pa i katastrofičnim vremenima očekuje, kao zeba sunce, dobru vijest i zraku radosti da otjera mu turobne kišne oblake i tmurne misli. Svi dobro znamo da je samo igra u pitanju, no pripadni emocionalni i voljni ulog koji daje dodatnu radost življenju toliki je da ne bih htio biti vam u koži. Ali istovremeno - kakva prilika! Kakva odgovornost pred milijardama ljudi otvoriti i predstaviti, pa ma i u igri samoj - karakter, kako naši stari pisci kažu – značaj, hrvatskoga čovjeka, onoga koji poznaje velike povijesne i suvremene izazove, na svjetskim vjetrometinama sazdane, po mnogočemu velike i osobite nam zemlje, Hrvatske – te ustrajno pamti, ćuti i ne zaboravlja svoju jedinstvenu sudbinu.
Prisjetite se i vi, dragi hrvatski sportaši, svih onih koji bijahu na istome putu boja za nacionalnu čast i slavu i ne zaboravite da u vašim kopačkama stanuju i njihova stopala, da u vašim srcima struji njihov životni srh; ali nek' to ne bude vam teret već blagoslov, i neka ponos kojim ćete spomenuti srh pronositi svojim srcem i mislima - razbudi i razgori duh i plamen ljubavi prema zajedničkoj nam domovini. Da zavijori snažno njen barjak čije otiske imate na svojim dresovima.
Da – uistinu vam kažem, vi ste i doslovce otisnuće svoje domovine, njen žig drevni i ljubljeni na vašim je majicama, on gori u vašim grudima. Stog' ne zovu vas uzalud – Vatreni!
Neka nedavno navrle hrvatske rijeke podignu i vaša srca, dadu im potisak i dodatnu snagu za onu mrvicu prevage koja će vas učiniti pobjednicima nad drugim momčadima, ali i nad sobom – jer najvažnije od svega pobijediti je sebe: svoj strah, svoje nedostatke, svoju bojažljivost. Stoga s nabujalom vodom u očima pokrenite svoja srca i svoje mišićje, ojačajte svoju volju, svoj zanos, svoju privrženost narodu koji patio je pod udarima vode; iskočite iz bujice, iz sebe samih - poput šarana pod zidom, izvijte se i budite na razini zadatka; nadvladajte sebe i ostanite stameni, odlučni i mudri u najtežim trenucima. Hrvatska pod pritiskom i u vrijeme najvećih nevolja pokazuje najvrsniji duh, najljepšu sebe. Budite dostojni svoje velike zadaće, donesite radost onima koji pate i od vas očekuju utjehu; podignite hrvatski barjak jer on je istovremeno i barjak naše čežnje, naše ljubavi i naše sudbine.
Vi ste lijek za napaćene
Gore srca, k nebu uspravite svoj duh - potrčite, poletite, budite laki i snažni istovremeno, budite hrvatska najljepša radost, hrvatski ponos. Narod vas voli i u vas se pouzdaje; nek stoga njegova predanost, zajedno s vašom iskazanom dobrotom i solidarnošću u teškim trenucima poplava, budu vaš zalog i gorivo, vaša velika motivacija, razlog za igru nad igrama – ovdje!
Pred očima svijeta pokažite što znači davati sebe za svoju domovinu, za svoje navijače, svoj puk hrvatski. Budite donositelji veselja, kao što ste to i godinama mnogima bili; prisjećajte se Francuske, prvenstva u njoj 1998, koja dokazom je da Hrvatska može ići do kraja, do na vrh svijeta, jer vi ste taj vrh – treba samo povjerovati u to i posvetit će vas vaša vjera.
Sursum corda! Gore srca!
Dr. Drago Štambuk
Veleposlanik Republike Hrvatske u Brazilu
Praia do Forte, 3. lipnja 2014.
>> Modrić: Otkad igram za Hrvatsku, nikad nije bila bolja atmosfera
Hm, jako lijepo i dirljivo! I za puno manje sam ostavljao kosti po trećeligaškim terenima. Tko nakon ovoga ne ostavi dušu i srce na terenu treba mu obe noge polomiti i baciti ga tamo usput u Manausu aligatorima. Lp!