Hrvoje Ćustić, zadarski nogometni talent, zauvijek će ostati simbol najveće tragedije u povijesti HNL-a. Njegov život je tragično završio 3. travnja 2008. u onome što se činilo bezazleni nogometni duel u utakmici njegovog Zadra i Cibalije.
Tada je Danijel Subašić stajao među vratnicama Zadra, ispucao je loptu, a naoko bezazlena borba za loptu, klasični nogometni duel pored aut-crte, pretvorio se u tragediju koja je potresla svijet.
Na travnjaku zadarskog stadiona u padu tijekom borbe za loptu, Hrvoje je glavom udario u betonski zid nedaleko ruba igrališta. Preminuo je četiri dana kasnije u zadarskoj bolnici, a odlazak mladog nogometaša pogodio je hrvatsku nogometnu javnost te je jedan od najtužnijih trenutaka u hrvatskom sportu. Bile su mu tek 24 godine.
Nažalost, tek je ova tragedija na površinu na najgori mogući način izvukla pitanje licenciranja stadiona i zaštite na istima. Tada je gol beton uzeo mladi život zbog kojega će 3. travnja svake godine biti u crno zavijen dan domaćeg nogometa, osobito zadarskog. HNS je nakon Hrvojeve smrti nadopunio Pravilnik o licenciranju tako to su u njega dodali prvoligaški travnjaci moraju biti široki minimalno pet metara izvan aut linij ili, ako nisu, da moraju imati 'adekvatna tehnička rješenja'.
"TRAVNATI RUB Mora biti travnat ili alternativno od umjetne trave, minimalne širine 5 m izvan graničnih crta terena za igru. Samo u iznimnim slučajevima, moguća su izuzeća, uz obvezno postavljanje adekvatnih tehničkih sredstava sa svrhom zaštite sigurnosti svih sudionika utakmice (npr. sportske strunjače, elastična ograda, prostirke od umjetne trave, i sl.) što je predmetom prethodnog odobrenja nadležnog tijela HNS-a", stoji u Pravilniku.
Život Hrvoja Čustića izgubljen je i više ga ništa ne može nadoknaditi, ali se sigurnost drugih sportaša u sadašnjosti i budućnosti može i mora povećati jer je ona budućnost hrvatskog sporta i hrvatske djece, samo je pitanje želje, volje i konkretnih postupaka.
>> Hrvatska skupina na SP-u:
