Norveška nogometna reprezentacija iskoristila je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. kako bi izrazila nezadovoljstvo zbog tretmana radnika u zemlji domaćinu jednog od najvećih sportskih događaja. I pomoglo je, počelo se pričati o temi koju mnogi vole gurati pod tepih.
Naime, iako Norveška možda ni neće imati prilike zaigrati tijekom studenoga i prosinca iduće godine u Kataru, možda ostvari svojevrsnu pobjedu van nogometnog travnjaka. Jer, njen prosvjed pratili su Nizozemci i Nijemci svojim. A sad bi se mogla priključiti i Engleska.
Naravno, sve to je daleko prekasno, prema pisanju engleskog Guardiana, od 2011. poginulo je 6500 ljudi, redom migranti. Sve da bi Katar imao najbolju moguću infrastrukturu na vrijeme, kako bi se zaradilo što se treba zaraditi i kako bismo svi skupa bili sretni zbog nogometnog provenstva. Ukratko, ljudski život ima cijenu. Poruka je to koja se ne oglašava na sva zvona, ali odzvanja.
"Sarkozy je kriv"
Također, predstavnici krovne nogometne organizacije (FIFA) reći će da Katar treba raditi na boljim uvjetima za radnike, da mora raditi po pitanju ljudskih prava daleko više i slično. No, ista ta FIFA omogućila je nenogometnoj zemlji održavanje prvenstva, a zbog nesnosnih vrućina pomaknula termin odigravanja na zimu. Podosta apsurdno, ali u toj priči toliko tog je mutno da ni razne istrage nisu mogle odgonetnuti tko je točno kriv. Govorilo se da nekadašnji prvi čovjek Fife Sepp Blatter, ali 2014. je oslobođen krivnje za primanje mita u zamjenu za dodjelu domaćinstva.
"Sarkozy (bivši francuski predsjednik, op.a.) lobirao je svim silama da Katar dobije domaćinstvo", izjavio je Blatter prije sedam godina. Samo, malo tko mu nakon svega išta vjeruje.
Katar je u konačnici dobio što je htio i nije odstupio od svojih "navika". One su takve da radnici iz siromašnih zemalja kao Pakistan, Indija ili Bangladeš rade u nesnosnim uvjetima, bez adekvatne zaštite dok se ne sruše, doslovno. Dapače, postoje konkretne informacije da to ni nisu radnici već robovi, nesretnici pristigli stvoriti si nešto bolji život od postojećeg samo da bi upali u zamku iz koje izlaza nema.
Što su nadležni iz Fife toliko puta išli provjeravati i uvijek bi situaciju umotali u "celofan". Za razliku od neovisnih organizacija.
"Mnogo se učinilo"
Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) još je 2013. upozorila što se događa i prema tadašnjim brojkama mrtvih izračunala da bi do prvenstva moglo poginuti 4000 ljudi. Prevarili su se, poginulo ih je 2500 više, a prvenstvo će se održati za gotovo 20 mjeseci.
Svejedno, nogometni čelnici i predstavnici Fifinih tijela, raznih nacionalnih saveza... ponavljaju jedno te isto.
"Pratimo situaciju, mnogo se učinilo na tom polju".
Uistinu, identične riječi stižu i iz Hrvatskog nogometnog saveza uoči kvalifikacijskog susreta s Maltom.
"Svjesni smo problema koje ima Katar kao domaćin i svjesni koliko je puno učinjeno reformama po pitanju prava radnika i općenito ljudskih prava", kazao je glasnogovornik HNS-a Tomislav Pacak.
Poginulo je 2500 više od prvotnih prognoza, što potpuno anulira izjave o reformama i naporima.
"Pratimo pozorno što radi FIFA po tom pitanju i učinjeno je jako puno. FIFA je prvi put radila strategiju održivosti sa zemljom domaćinom i lokalnim organizatorom. Od trenutka dodjeljivanja domaćinstva do danas učinjeno je puno na tom polju i smatramo da su dijalog i otvaranje Katara svijetu najbolji način za rješavanje tih problema", navode u HNS-u.
Nije naš Savez ni po čemu krivac, samo u njemu ponavljaju što i drugi. Zato je možda korisno, iako prekasno, ponavljati neke brojke. Prvenstvo bi ukupno trebalo koštati Katar oko 220 milijardi američkih dolara, što je otprilike 60 puta više nego troškovi prvenstva u Južnoafričkoj Republici i oko 20 no prvenstva u Brazilu i Rusiji. Trebalo je prilagoditi sustave hlađenja kako bi nogometaši mogli igrati u ljudskim uvjetima. Za to su, doslovno, ljudi davali živote. Ne svojom voljom.
Iznimka koja potvrđuje pravilo
Nadalje, prihodi kompletnog prvenstva trebali bi iznositi pet milijardi dolara, što je podosta skromno u odnosu na troškove i potvrđuje da se Katar svim silama prije desetljeća i pol htio pokazati svijetu. Ta zemlja je prema bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika često među najbogatijima ili najbogatija na svijetu. U 2020. on je iznosio više od 52.000 dolara.
Iako imaju novca, ne dijele ga onima koji su ga došli zaraditi. Opravdat će to u nogometnim organizacijama njihovom kulturom i poimanjem svijeta oko sebe. Ali, kad se organizira svjetska smotra, onda postoje jasna pravila, neovisna o kulturi određene zemlje. Ono očito je da nitko ne bi trebao umrijeti samo da se održi prvenstvo. Valjda je ovo bila iznimka koja potvrđuje pravilo...
U konačnici, katarsko bogatstvo uspjelo je osigurati mir, bezbrižnost i izbjegavanje odgovornosti za zastrašujuće stvari. Johan Cruyff odlučio je za puno manje odbiti sudjelovati na SP-u u Argentini 1978. i time vrlo vjerojatno ostao bez titule prvaka svijeta. A iako tek 26-godišnjak, njemački reprezentativac Joshua Kimmich sve je jasno opisao u jednoj rečenici:
"S prosvjedima kasnimo minimalno deset godina."
To je istina. Kao i da smo svi skupa propustili iskazati konkretan interes na ovu temu te se u konačnici zadovoljili floskulama kao "učinjeno je jako puno" ili "učinit će se puno" dok ljudi umiru na način koji bi u 21. stoljeću morao biti nedopustiv...
