Legendarni hrvatski bivši košarkaš Dino Rađa za srpski se Nedjeljnik u životnom intervjuu dotaknuo brojnih tema govoreći o Domovinskom ratu, nacionalizmu, srpskoj i hrvatskoj košarci, Jugoplastici...
Na 442 od Beograda, gdje mu je nova adresa, otvorio je dnevnik svojih priča i prvi put tako otvoreno govorio za srpske medije.
On kaže: "Ako je šjor Božo rekao da nešto može, onda nema razmišljanja".
- Samo nekoliko ljudi poput Božidara Maljkovića predstavljalo je takav autoritet u njegovom životu, a o jednom od njih počinjemo priču. Mislili smo da je Rađa posljednji put u Beogradu bio odlazak Dude Ivkovića u vječnost, no otkrio nam je da je u međuvremenu ispod haube bila još jedna ruta, navodi Nedjeljnik.
Od Dude se, kaže, "nije oprostio".
- Nemam se što pozdraviti s Dudom. Oprostio bih se kad bi prošao barem jedan dan da mi ne padne na pamet. Ovako, bio je to samo privremeni rastanak.
O ratu i nacionalizmu
- Jasno mi je i imam spreman odgovor koji vrijedi za svako pitanje. Više me boli k***c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude sa ograničenom inteligencijom koji nam ne daju normalno živjeti. Ne zanima me tko je prvi počeo, tko je više griješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da, želim vidjeti kako ljudi žive normalno. Kao da je bilo jučer, sedamdesetih je bilo malo dražih gostiju od Nijemaca. Hej, Nijemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina nakon rata, ljudi i dalje hrane dušu ovim pričama. Odlučujemo živjeti za pse, a ne za ljude. I to me ubija. Tako da neću više o tome.
O reprezentaciji Jugoslavije
- Uvjeren sam da se Jugoslavija nije raspala, bil bi vječni prvak Europe. Znači od 1989. do 2225. nam nitko ne bi bio ni blizu. Utakmica s Dream Teamom iz 1992., hm, mislim da bismo to izgubili. Bili smo tanki u toj utakmici za još pet-šest igrača koji su mogli izaći i suprotstaviti se, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili tu momčad. I sve ostale američke momčadi nakon toga, mislim da bi to bilo na jednu loptu i često bi išlo na našu stranu.
O srpskoj i hrvatskoj košarci
- A to je u kategoriji onih pitanja na koja imam spreman isti odgovor. No, reći ću vam da je to bila velika glupost, nesportski potez koji ne bih ponovio iz ove perspektive, ali za to vrijeme taj politički kontekst je bio donekle logičan. Naravno, to nema veze s razlikom u rezultatima. Kažu da Hrvatska nema playmakera? Pa što će ti playmaker, zašto bi ga morao imati, igraj bez njega. Radi ono što je učinio Phil Jackson. Košarka je uvijek bila igra trojice, prije Phila i svih ostalih. Trojica se igraju loptom, druga dvojica smetaju i odvlače pažnju. Možete igrati dva na dva ili jedan na jedan, ali osnova košarke je tri na tri. A ni Philovi Bullsi nisu imali playmakera.
Nije u tome stvar. Božo mi je na isto ovo pitanje jednom dao odličan odgovor. Rekao mi je da bi za poraze koje mi u Hrvatskoj olako shvaćamo, u Srbiji netko ozbiljno naj***o i da igrači ne bi smjeli izaći na ulicu. U tome je stvar. Ja je nikad osobno nisam izgubio, kao ni Sony kad igram s djecom.
O Jugoplastici
- Košarka teži stvaranju fenomena. Nije li Jugoplastika jedan od najvećih, a svakako i posljednjih jugoslavenskih? Nema sumnje da jest. Imam zanimljivu priču. Tijekom snimanja poznate serije “La casa de papel” nešto pođe po zlu i direktor fotografije okuplja ekipu. On drži govor i kaže: "Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika." Naravno, nitko osim Darka (Helsinki) i Luke (Marseille) ne zna što to znači, ali meni je to pokazatelj što mu je Jugoplastika bila. Sad kad je bila premijera pete sezone, odlučio sam ga iznenaditi. Otišao sam na premijeru i sjeo u drugi red. Bio je u prvom, točno ispred mene. A kad je projekcija završila i kad su se upalila svjetla, vidio me. Čovjek je morao umrijeti od sreće. Dao sam mu žutu majicu Jugoplastike i on je sve skinuo pred par tisuća ljudi, ostao gol do pojasa i obukao tu majicu. To je fenomen Jugoplastike. Bili smo košarkaški Beatlesi - kazao je Rađa u velikom intervjuu u Nedjeljniku. Digitalno izdanje je dostupno na www.nstore.rs
Dodvoravanje domaćinu naših poznatih faca nema kraja. Zašto do sada niti jedan Židov nije rekao da ga ne zanimaju događaji iz Drugog svjetskog rata.