Sjajno riječko krilo Marko Vešović (25) bit će jedna od ključnih figura velikog subotnjeg derbija s Dinamom na Rujevici na kojem mu možda trener Kek i promijeni prirodnu poziciju i povuče ga na desnog beka zbog izbivanja Zute. Igra kao navijen, sa srcem velikim kao Učka i Durmitor. Pogodak za trijumf protiv Slaven Belupa bio je kao iz radionice genijalnog Deje Savićevića, a asistencija Andrijaševiću za gol u Vinkovcima kao iz zbirke umjetnina Velikog Žutog. Robert Prosinečki vodio ga je u Crvenoj zvezdi.
A nesuđeni suigrač Prosinečkog bio je upravo Markov otac Rade koji je od 1989. do 1991. igrao za klub u kojem sada mladi Crnogorac briljira. Nekadašnji vezni igrač Budućnosti, Čelika i Rijeke iz Podgorice prati veliku utrku za naslov prvaka i sjajne igre svoga sina u momčadi Matjaža Keka.
– Iskreno, više pratim HNL i Rijeku nego crnogorsku. Pratim i hrvatski tisak, čitam sve što se piše, baš sam bio na stranici Večernjaka, čitao intervju s Malešom.
Doveo me Skoblar
Onda ste vidjeli i kako je pohvalio Marka za srčanost istaknuvši da je najborbeniji igrač Rijeke. Je li oduvijek bio takav?
– Od malih nogu. Izvan terena je miran, ne voli se eksponirati, ali na terenu je vulkan, to je od mene naslijedio. Stekle su se neke predrasude o njemu, ali vjerujte da je sjajan dečko, obrazovan, završio i fakultet u Beogradu (sportski menadžment), bio odličan učenik u gimnaziji... Nosi sa sobom taj žar za pobjedom, mislim da to nije mana – kaže Rade koji se prisjetio igranja u Rijeci i odlaska iz nje 1991. godine.
– Onog dana kad sam odlazio iz Rijeke, 28. kolovoza 1991., rodili su mi se blizanci Marko i Nikola. Ukrcao sam se na brod za Dubrovnik s velikim žalom. Suze su mi potekle kad sam se popeo na palubu. Gledao sam Rijeku i pitao se hoću li više ikad vidjeti ovaj grad. Htio sam ostati i živjeti na Kvarneru, ali nažalost dogodilo se što se dogodilo.
U Rijeku je stigao iz Zenice.
– Joško Skoblar vodio me u Čeliku i jako me volio te me i doveo u Rijeku. Zadnji put smo se vidjeli kad je Marseille u Beogradu gostovao kod Partizana, posjetio sam ga u hotelu Hyatt i tri-četiri sata smo prebirali po uspomenama.
S kim ste igrali u Rijeci?
– Prvi trener je bio Lukarić, no dosta su se mijenjali, a imali smo sjajnu ekipu s Gabrićem, Komljenovićem, nažalost pokojnima Romićem i Pavličićem, bili su i Dragutinović, Florijančič, Beširević, pa mlađi Skočić i Scoria... Zanimljivo da je Rijeka i tada imala dobro ozračje u momčadi, puno smo se družili izvan terena, za što je bio zaslužan legendarni direktor Josip Malinović koji nas je izvodio na večere govoreći da i supruge povedemo. Bili smo baš klapa i te dvije godine u Rijeci bile su mi najljepše u karijeri. Uživao sam u nogometu, životu, gradu... Rijeku nosim u srcu.
Lijepe uspomene, no vratimo se Marku. Kakav je utjecaj na njegov igrački razvoj imao Prosinečki?
– Na utakmici protiv Vojvodine u Novom Sadu, na kojoj sam i bio, povukao ga je s krila na poziciju beka, koja nije bila njegova. Ali odigrao je sjajno, u Zvezdi su bili oduševljeni te je tako i ostao na toj poziciji. Marko može igrati na četiri pozicije, što je dobro za klub i trenera, no pitanje je koliko je dobro za samog igrača. Robi je sjajan trener i čovjek – kaže Rade, i sam nogometni trener.
Blizanac Nikola odustao
Je li Marko imao uzora?
– Ha, nisam razgovarao s njim o tome, ali znate da će svi klinci u Crnoj Gori kad počinju igrati prvo istaknuti Deju Savićevića.
A što je s drugim sinom Nikolom, Markovim blizancem?
– S Markom je od osme godine trenirao, zajedno su prošli školu u Budućnosti, talentirani ljevak je bio, dok je Marko dešnjak. Ali Nikola nije volio raditi. Ja ga dižem na trening, a on pita kakvo je vrijeme. Ako kažem ružno, on će: “Ostat ću ja odspavati”. Onda sam mu rekao: “Pusti, sine, nemoj gubiti vrijeme”. Sad mu je krivo, kaže: “Kad vidim tko sve danas igra... stvarno sam bio budala”.
Dolazite na Rujevicu?
– Već u petak sam u Rijeci. Dinamo se jako digao, razbio je Osijek iako je pitanje je li i Osijek na to utjecao igrom. Nadam se da uz publiku Rijeka može slaviti – zaključio je Rade Vešović.
Džajić me htio u Zvezdi
Da su se kockice drukčije posložile, Vešovićev je otac mogao biti i prvak Europe jer je 1989. bio na pragu prelaska u Crvenu zvezdu.
– Prvo sam 1986. trebao prijeći u Partizan, ali znate kakav je naš mentalitet. Čim bi te tražio neki jaki klub, upetljali bi se drugi, nekome nije bilo u interesu. Te godine kad sam došao u Rijeku imao sam pet razgovora s Džajićem da dođem u Zvezdu. Već smo sve bili dogovorili, no ja sam taman te godine izašao iz vojske, imao sam pauzu od godinu dana pa, kad su nagovorili Kanatlarovskog da potpiše, odustali su od mene.
Rijeka mu je očito bila suđena. Ne samo njemu nego i generacijama u obitelji Vešović.
– Ne samo da Marko sad igra za Rijeku, nego je i moj otac služio vojsku na Trsatu – istaknuo je Rade Vešović.
>>Mate Maleš: Za Rijekin bih naslov uzeo jahtu i ‘ajmo feštat’!
Nitko ga nije dirao u Rijeci kao ni druge, ni tada ni danas. Kaže lik..."dogodilo se što se dogodilo".... A ja kažem da se nije dogodilo što se dogodilo nego se dogodilo da su često isti ti koji nisu željelili Hrvatsku državu odnosno mrzili su tu državu, otišli na drugu stranu, uzeli oružje u ruke i udri po hrvatima. Da sam ja novinar, sve bi ja njih pitao zašto su otišli ali eto očito i novinar ne zna što se dogodilo ali hrvatske kune vole i tata i sin. Eto, to se dogodilo Rade Vešoviću.......!!!