Kako ste dospjeli u Nigeriju i kako ste uopće pristali na tu afričku avanturu?, pitamo Renata Pilipovića, koji već šest godina radi u Rijekinoj školi nogometa.
– Financijski uvjeti u Nigeriji bili su vrlo dobri, usto neki naši treneri već su tamo bili radili i imali dobra iskustva. Posrijedi je Football College Abuja ili privatna nogometna akademija u vlasništvu Social Sporta, na čijem je čelu Damir Mišković. Iz nje Nigerijci crpe igrače za svoje mlade reprezentacije – kaže Pilipović, koji je svakodnevno radio s 18 do 20 dječaka, tinejdžera između 15 i 18 godina.
Ustajao je, kaže, svakoga dana u 5.30 sati da bi u već 7 sati bio na treningu izbjegavajući nesnosnu vrućinu u Abuji, gradu od milijun i pol stanovnika.
Bez večernjih izlazaka
Kakva su vam iskustva iz Nigerije izvan nogometa? Kako ste živjeli u glavnom gradu Abuji?
– Živio sam u privatnoj kući, kolege treneri, Pučić i pokojni Matijević, i ja imali smo privatnog vozača. Kretali smo se na relaciji kuća – trening kamp, nije bilo večernjih izlazaka, osim kada bi Damir Mišković boravio u Abuji pa nas pozvao na večeru. U svakodnevnom životu Abuje nikada nismo doživjeli nijednu neugodnost. Ratna zbivanja daleko su od glavnog grada. Inače, Nigerijci su iznimno prijateljski nastrojeni. Veseo, srdačan narod koji u svojem siromaštvu i neimaštini ipak živi sretno radujući se malim stvarima. Stoga me ne čudi što misionari iz Europe rado dolaze u Nigeriju volontirati jer nevjerojatno je zadovoljstvo živjeti s tim ljudima. Oni svakoga prihvate kao svoga i s njima se lako saživjeti – nastavlja Pilipović.
U nogometnu akademiju u kojoj je radio slijevaju se dječaci iz svih dijelova Nigerije u potrazi za bijegom od siromaštva.
– Njima je to doslovno borba za opstanak, za svaki obrok. Oni žele igrati nogomet da bi se spasili od siromaštva. Dječaci dolaze u nogometne akademije sami, bez pratnje roditelja, s puno nade i očekivanja, i najteži dio mojeg posla u Nigeriji bio je priopćiti nekom dječaku da nije prošao na probi. A takve situacije bile su svakodnevne – nastavlja Pilipović.
Jesu li Nigerijci talentirani nogometaši, vole li raditi?
– Nigerijci su nogometaši iznimne motorike, fizičke snage, trkački vrlo moćni, agresivni, dok su na planu taktike ipak slabiji, pomalo divlji. Ako govorimo o njihovoj reprezentaciji, sigurno je da im njemački trener Rohr može usaditi disciplinu i odgovornost, ali bude li previše inzistirao na taktičkim zadacima, izazvat će kontraefekt; ako Nigerijci budu previše razmišljali o taktici, pogubit će se i izgubiti svoje najjače adute, a to su trčanje i agresivnost – tvrdi Pilipović.
S Akademijom Abuja lani je bio pobjednik juniorskog Memorijala Mladena Ramljaka u Zagrebu. Bilo je to veliko iznenađenje.
– U finalu smo pobijedili Real Madrid 3:1. Nametnuli smo se Španjolcima baš tom trkom, presingom, stalnim pritiskom. Bila je velika vrućina, što nam je išlo na ruku, dok su igrači Reala u svojoj nemoći olako gubili živce i dobili su dva crvena kartona – prisjeća se Pilipović velikog uspjeha nigerijskih klinaca.
Ne treba nam jurnjava
Kakvu utakmicu predviđate našoj reprezentaciji protiv Nigerije 16. lipnja u Kalinjingradu?
– Pristanemo li na njihov način igre, jurnjavu s puno kontakta, mogli bismo se naći u ozbiljnim problemima. Nigerijce treba ozbiljno shvatiti i respektirati. Dobro je što će nam to biti prva utakmica na SP-u, u kojoj neće biti kalkuliranja, a i naša reprezentacija bit će svježa i spremna odgovoriti na trčanje Nigerijaca – zaključio je Renato Pilipović.
Neki od igrača iz njegove akademije pronašli su svoja mjesta u europskim klubovima, poput Spezije, Rome, Bologne, beogradskog Partizana... dok je Goodness Ajayi, nekadašnji igrač Rijeke, sada na posudbi u izraelskom Hapoel Ashkelonu.
Trojica igrača iz Football Collegea iz Abuje bila su u sastavu Nigerije koja je prije dvije godine postala svjetski prvak do 17 godina u Čileu. Na tom natjecanju Hrvatska je bila došla do četvrtfinala.
