S trosatnog sastanka svi su izašli zadovoljnih lica, pa nismo imali razloga niti pomišljati da se Jure Zdovc neće u srijedu pojaviti na predstavljanju novog Cedevitina trenera. A zadovoljno je izgledao i glavni sponzor kluba Emil Tedeschi, strastveni zaljubljenik u košarku, kojeg lako možemo zamisliti u dugim košarkaškim razgovorima sa slovenskom igračkom legendom.
Jure je bio član one reprezentacije bivše SFRJ (Dražen, Kukoč, Rađa, Divac, Paspalj...) koja je s lakoćom osvojila svjetski naslov u Argentini, ali i europsko zlato u Zagrebu (1989.) i Rimu (1991.).
Božo uvjerljiviji od Lakersa
Doduše, finale Eurobasketa 1991. nije proživio na parketu već u hotelskoj sobi o čemu nam je jednom prilikom ovo kazao:
- To mi je bila jedna od najtežih odluka u životu. Sve se dogodilo preko noći i morao sam odlučiti jako brzo. JNA je napala Sloveniju i ja sam rekao treneru Ivkoviću i suigračima da neću igrati završnicu Eurobasketa. Moji iz Olimpije mi nisu rekli da moram istupiti iz reprezentacije SFRJ, nego su to preporučili i odluku prepustili meni. Izbornik Duda Ivković najviše se bojao da će mu otići Hrvati, za mene Slovenca je bilo lako. Ja sam bio jedan i bez mene se moglo. Moji suigrači su to prihvatili s razumijevanjem. Uostalom, ja sam ostao u Rimu, nisam ni mogao u Sloveniju, pa sam suigrače dočekao u hotelu i čestitao im.
Juru pamtimo i kao igrača Limogesa koji je 1993. u finalu Lige prvaka pobijedio Benetton zahvaljujući i sjajnoj Zdovčevoj obrani na Kukoču u posljednjem napadu talijanskog sastava.
- U Limoges me doveo Božo Maljković, mada sam to ljeto imao priliku ići u Lakerse. Božo je u nagovaranju na nešto bio jako dobar. Bio sam jedan od dva stranca i Božo je vršio veliki pritisak na mene. Na kraju se isplatilo, osvojili smo europski naslov i francusko prvenstvo izgubivši, čini mi se, samo jednu utakmicu u cijeloj sezoni. Ipak, nisam htio više tamo ostati, nisam htio još jednu sezonu živjeti pod takvim pritiskom. Dakako, tek kasnije sam počeo cijeniti Maljkovića. Znate kako je to s igračima, uvijek cijene nekog trenera tek kada ga više nemaju.
Kako li ga je samo Maljković uspio nagovoriti da Limoges pretpostavi Lakersima?
- Mene su ti srpski treneri uvijek uspijevali vrlo brzo nagovoriti. Bio sam u Lakersima na probi sedam dana, pomagao je i Divac koji je bio tamo, i oni su mi ponudili ugovor, no ja sam dao riječ Maljković i toga sam se držao. Poslije su na mene zbog te odluke bile ljute moje kćerke, danas studentice od 21 i 17 godina koje obje studiraju u Londonu.
Prilično zahtjevan trener
Zanimljiva podudarnost jest da je Zdovc igračku karijeru završio u Splitu (s naslovom prvaka Hrvatske), ali je na Gripama i započeo trenersku karijeru koja će se kasnije protezati preko Slovana, Iraklisa, Bosne, Olimpije, Spartaka iz St. Peterburga, Gaziantepa, AEK-a i slovenske reprezentacije u dva navrata.
A kakav je Zdovc trener ispričao nam je kapetan hrvatske reprezentacije Roko Ukić:
- Jure mi je najprije bio suigrač, a potom i trener u Splitu te ove sezone u AEK-u. Ja s njim imam samo pozitivna iskustva. On je inzistirao na mom dolasku i super smo surađivali i šteta je što je morao otići u trenutku kada smo imali skor 31-10.
Profesionalci poput Ukića nemaju problema niti sa jednim tipom trenera, pa tako niti sa Zdovcem koji izgleda prilično strogim o čemu svjedoče i neke nemile scene sukoba s vlastitim igračima.
- Jure je zahtjevan, a svaki takav trener puno traži. No, s njim se itekako da raditi jer on se zna prilagoditi različitom tipu igrača. Neće ići glavom kroz zid, zna izvući najbolje rješenje. Imaš trenera koji rezoniraju po načelu “my way or highway” no Jure to nije. Ima svoja načela u koja vjeruje, ali nije isključiv. Zagovara disciplinu u ponašanju, posvećenost i profesionalnost, no ne ide to u ekstrem.
Od najboljeg defenzivca velike reprezentacije, logično je očekivati da će zagovarati obranu.
- Zdovc je trener koji voli da mu je obrana zaštitni znak, no defanzivni sustav će uvijek prilagoditi igračima koje ima. Recimo, ako ima igrače sporije na nogama onda će više insistirati na timskoj obrani, a ne na presingu po cijelom terenu - zaključio je Ukić.
Vrijeme je da Cedevita napravi iskorak, talenta ne fali ali neko mora "zvijezde" dovesti u red. Mulaomerović radi fantastičan posao u Ciboni naprimjer, a pogledajte u kojim nikakvim uvjetima, pred gašenje kluba