Nakon što su rukometaši Hrvatske odigrali tri utakmice prvog kruga na EP-u u Poljskoj, i dalje smo u velikoj nedoumici. Koja je bila prava slika ove nove, Babićeve Hrvatske?
Je li to ona protiv Norveške gdje smo izgledali sve samo ne dobro ili ona protiv Islanda gdje smo izgledali kao u onim najboljim Červarovim danima kada smo osvajali zlata na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama. Ili je istina negdje u sredini. To bi značilo da jedno poluvrijeme igramo slabije, a drugo bolje. To je bilo dovoljno da se pobijedi Bjelorusija, ali ne bi bilo dovoljno da se pobijedi Danska, Španjolska, Francuska ili Poljska. Današnja utakmica s Makedonijom (20.30 sati) trebala bi nam dati odgovor ide li nova Hrvatska prema gore ili prema dolje. Pobjeda donosi ono čemu se malo tko nadao – priliku da se borimo za polufinale sa starim znancima Francuzima.
Hrabre najave
Poraz donosi borbu od petog do osmog mjesta. A možda ni to ako u skupini drugog kruga završimo kao peti ili šesti, što nije nemoguće. Takva pozicija vraća nas u 1998. godinu kada su u finalnoj skupini bolji od nas bili Španjolci, Rusi i Mađari, a onda smo za sedmo mjesto izgubili i od Francuske. Nadmetanje od petog do osmog mjesta, realno, neće zanimati nikoga u Hrvatskoj.
Željko Babić pokazao je isto lice nakon sve tri utakmice u skupini. Sa smiješkom nas je dočekao nakon pobjeda nad Bjelorusijom i Islandom, a miran je bio i nakon poraza od Norveške. Previše miran. Ili je stvarno “cool” ili kuha u njemu unutra, a to ne pokazuje. Zanimljivo kako ga nije bilo nimalo strah ni od ispadanja u prvom krugu.
– Ispadnemo li, pa što. Idemo dalje – rekao je nakon poraza od Norveške.
Nakon Bjelorusije je pak rekao kako očekuje zlato na Olimpijskim igrama u Brazilu. Hrabro, nema što. Babić je trener kojeg nećete vidjeti da galami poput Vujovića ili da se verbalno, pa čak i fizički obračuna s igračima poput pokojnog Velimira Kljaića. On sve probleme rješava na jedan fin, gospodski način. Babić je poput Červara 24 sata posvećen rukometu. I sam je priznao da će na Europskom prvenstvu biti puno besanih noći. Lijepo je to kada teorijski imaš sve u malom prstu. No praksa je nešto sasvim drugo, a tu se u pojedinim trenucima naš mladi izbornik ne snalazi najbolje. I baš zato još uvijek ne znamo kakva je ta njegova Hrvatska. Još nemamo odgovore na pitanja može li obrana protiv Islanda biti konstanta, mogu li vratari imati barem 15 obrana po utakmici u drugom krugu, može li nova vanjska linija s lakoćom probijati Francuze i Poljake kao što su to godinama radili Lacković, Balić i Metličić.
Kula prednosti
Mogu li nam krila biti tako sjajna kao protiv Islanda. Makedonija nudi večeras dosta odgovora. Makedonija će biti ono što su Červaru bile Rusija, Francuska i Mađarska u Portugalu 2003. godine. Nakon poraza od Argentine i samo jednog dobrog poluvremena protiv Saudijske Arabije, te tri reprezentacije dale su odgovor ide li tadašnja Hrvatska gore ili dolje. Otišla je gore.
Sad je Babić na potezu. Šahovski rečeno, ima kulu prednosti, no je li mu to dovoljno da matira neugodnu Makedoniju?
>>Babić: Uvijek ću početi s Mamićem! Marić: Bit će teško s Makedoncima
>>U Krakovu ćemo svjedočiti dvoboju susjeda iz Metkovića
Trener ili Profesor? Nek momci odigrajau najbolje sto mogu pa moze i biti Doktor! SRETNO i NAPRIJED HRVATSKA