S 13 pogodaka u četiri utakmice Konstantin Harkov (25) nametnuo se kao jedan od najjačih aduta u našoj vaterpolskoj reprezentaciji koja se na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj bori za nastavak trofejnog niza (sedam odličja na posljednjih sedam prvenstava), a zasad je stigla do četvrtfinala sa Srbijom, vaterpolskog klasika koji se igra u srijedu u 16 sati (HTV 2).
Harkov je Rus koji je pauzirao godinu dana da bi mogao igrati za Hrvatsku i ovo mu je prvo veliko natjecanje s kockastom kapicom. Dobar povod za jedan opširniji razgovor koji smo započeli pitanjem koliko je on sam zadovoljan dosad pruženim.
Četiri godine u Hrvatskoj
– I jesam zadovoljan i nisam. Moram još podići postotak realizacije u napadu i igru u obrani. Nadam se da ću u tome uspjeti već na sljedećoj utakmici sa Srbijom – kaže na sad već solidnom hrvatskom Harkov, kojega suigrači jednostavno zovu – Kosta.
Vratit ćemo se Srbima, ali prije toga nam recite kako objašnjavate nešto slabije igre u završnici hrvatskog prvenstva, protiv jugaša nije vam baš išlo?
– Teško mi je objasniti taj pad. Možda sam se loše pripremio za te utakmice, kondicijski ili mentalno. Ili su me jugaši dobro čuvali, iskreno, ne znam što bih vam rekao.
Je li i to možda bio razlog odlaska iz Jadrana u Bresciu?
– Nije to bio razlog, naprosto je Brescia došla s boljom ponudom.
I kažete da ne moramo strahovati da ćete se dati vrbovati za talijansku reprezentaciju?
– O tome nismo uopće razgovarali niti bih ja o tome uopće razgovarao. Meni je Hrvatska definitivno trajno opredjeljenje, tu sam stasao kao igrač i tu su želim boriti za medalje, pa i za onu olimpijsku, što je san svakog sportaša.
Vama je ovo prvo veliko natjecanje s Hrvatskom i prvo Svjetsko prvenstvo u karijeri. Kakav je to osjećaj?
– Odličan je osjećaj, sve je uzavrelo... Posebno mi je drago da se sve to događa u Budimpešti za koju možemo reći da je vaterpolska meka. Dojmljiv je taj muving na Margitszigetu, puno je navijača, televizija je puna svih vodenih sportova, pa i vaterpola.
I sad dolazi jedan od važnih trenutaka na ovom prvenstvu, nadamo se ne najveći i nikako posljednji; što možemo očekivati od četvrtfinalnog susreta sa Srbijom?
– Ah, bit će to vrlo teška utakmica. Imamo jako puno kvalitetnih igrača, ali imaju ih i oni. Znam da su Hrvati i Srbi veliki rivali u vaterpolu, a ja naravno žarko želim pobjedu Hrvatske i uvjeren sam da ćemo i ja i svi moji suigrači pružiti maksimum u tom dvoboju. Borit ćemo se od prve do posljednje sekunde i dati sve od sebe pa ćemo vidjeti tko će pobijediti.
Hoće li biti kakvih novosti u našoj igri?
– Bit će ih, ali ne bih o tome javno, da ne otkrivamo karte suparniku. Uglavnom pripremit ćemo se za tu utakmicu što bolje možemo, taktički i psihološki. Moramo biti i jači i bolji nego dosad, posebno u obrani.
Godinu dana proveli ste u Splitu, kako vam je bilo?
– Bilo je odlično. I grad, i vrijeme, momčad, način na koji sam bio primljen. S trenerom Smodlakom imao sam odličan odnos. Kupao sam se na krasnim splitskim plažama i uživao sam.
Koje vam je bilo omiljeno mjesto za odmor ili šetnju?
– Volio sam se šetati Marjanom, gledati s vrha na grad i okolne predjele. Stanovao sam u blizini, pa sam onamo često odlazio.
I u Zagrebu ste proveli tri prekrasne godine, ondje ste se i formirali kao igrač. Može li se dogoditi da se jednog dana vratite u Mladost?
– Zašto ne? Iako ne znam kako će moja karijera ići. Zasad razmišljam godinu za godinom. Ali nikad ne znate što vam donose dan i noć. Te tri godine provedene u Mladosti jako su mi puno pomogle u karijeri, kao i sve četiri godine provedene u Hrvatskoj, dakle i u Zagrebu i u Splitu.
Kako provodite slobodno vrijeme, ovdje u Budimpešti, ali i općenito? Koje su vaše zanimacije?
– Malo se šetamo Margitszigetom, lijepo je imati tako mirno utočište, i to praktički usred grada (Margitsziget ili Margitin otok je ada na Dunavu između Budima i Pešte – op. a.). Mnogo treniramo, pa nam je potreban i odmor, onako baš ležanjem na krevetu. A opuštam se, naravno, i igricama na mobitelu.
Čitate li što?
– Pa, ponekad kad imam više vremena.
Koji su vaši omiljeni autori, ruski ili neki drugi?
– Čitam sve pomalo, ne bih rekao da baš imam neke omiljene autore, uglavnom slijedim preporuke prijatelja.
A jeste li Tolstoja pročitali cijelog?
– Jesam, ali kratki sadržaj, koliko je trebalo za školu (smijeh)... Nadam se da ću jednom naći vremena da neke od njegovih romana pročitam u cijelosti – s osmijehom je zaključio naš Kosta.
A optimizmom su odisali i ostali naši igrači dan uoči dvoboja sa Srbijom. Ante Vukičević (29) već je jednom u Budimpešti slavio, bio je član reprezentacije koja je 2017. osvojila zlato. Kaže da je zadovoljan onime što je pružila naša vrsta, iako priznaje da je bilo i padova. Zbog tih padova protiv Japana nismo ostvarili razliku pogodaka potrebnu za prvo mjesto u skupini i evo nas sada u četvrtfinalu sa Srbijom. Malo prejak suparnik za ovu fazu natjecanja?
Imamo velik potencijal
– Situacija je takva i tu više ništa ne možemo promijeniti. Svih osam reprezentacija koje su u četvrtfinalu pretendira na medalje. I svaka može reći da ima priliku osvojiti odličje. A da bi se osvojila medalja, moraju se pobjeđivati i momčadi kao što je Srbija ili neka slična. Mislim da mi imamo kvalitetu, pa iako se radi o novoj reprezentaciji i tek se uigravamo, imamo veliki potencijal. Iz utakmice u utakmicu igramo sve bolje i bolje, sve se bolje slažemo i ja vjerujem da će se taj trend nastaviti i protiv Srbije te da ćemo je pobijediti tom nekom pozitivnom energijom.
Malo nam škripi napad s igračem više?
– Nadam se da će nam protiv Srbije i to proraditi, da će protok lopti biti brži i da ćemo imati bolji postotak realizacije. Moramo vjerovati jedan u drugoga i zadržati ovu pozitivnu energiju, mislim da će to za nas dobro završiti – zaključio je Vukičević.
>>> Hrvatski i srpski vaterpolisti zajedno trenirali prije međusobnog susreta
