Ruska skupina hakera Elegantni medvjedi nastavila je objavljivati podatke iz WADA-ine baze ADAMS, koji svjedoče o tome da su mnogi poznati sportaši od Svjetske antidopinške agencije dobivali dozvole za korištenje zabranjenih preparata.
Prvo su se na popisu našla imena teniskih sestara Williams, španjolskog tenisača Rafaela Nadala, britanskog atletičara Mo Faraha, pa zatim redom britanski biciklisti Bradley Wiggins i Chris Froome, njemački atletičar Robert Harting, češka tenisačica Petra Kvitova, mađarski plivač Laszlo Cseh, švicarski biciklist Fabian Cancellara, njemački stolnotenisač Timo Boll, danski rukometaš Casper Mortensen...
Inzulin je doping
Potom je ruska novinska agencija TASS, pozivajući se na informacije koje su dobili od hakerske skupine, objavili imena 41 sportaša, među kojima su srpski košarkaš Miloš Teodosić i hrvatski vaterpolski reprezentativac Ivan Krapić.
Zanimljivo je kako na tom popisu nema ni jednog ruskog sportaša. Da su ruski hakeri pronašli popis na kojem bi se vidjelo da su ti i ti sportaši dopingirani, a da je to WADA zatajila, e to bi onda bio problem velikih razmjera. No, oni su samo pronašli dokument s imenima sportaša koji su imali dozvolu da uzimaju lijekove koji su bili na popisu zabranjenih sredstava.
Uzimali su lijekove ne da bi bili bolji, nego zato što su bili bolesni. Postoje komisije koje su sastavljene od po tri člana koje određuju koji sportaš može dobiti terapijsko izuzeće. U toj su komisiji liječnici i specijalisti koji nisu u sukobu interesa i oni se stalno mijenjaju.
Dakle, sportaš koji je bolestan i mora se liječiti kako bi mogao nastupiti na nekom natjecanju mora prvo prikupiti kompletnu dokumentaciju od svojih liječnika. S tom kompletnom dokumentacijom i popunjenim zahtjevom za izdavanje terapijskog izuzeća “ide pred komisiju”.
Dakle, ovdje nikako nije riječ o zloporabi lijekova. Uostalom postoje sportaši koji boluju od dijabetesa i moraju uzimati inzulin, koji je doping. Znači li to da su oni dopingirani ili da se ne smiju više natjecati jer su dijabetičari?
Sportaši nacionalnog ranga idu pred komisiju nacionalne antidopinške organizacije, a sportaši međunarodnog ranga prvo bolest prijavljuje matičnom međunarodnom savezu čije povjerenstvo za izdavanje terapijskih izuzeća razmatra slučaj i odlučuje postoji li stvarni razlog za izdavanje terapijskog izuzeća.
Da bude jasnije, Blanka Vlašić, ako zatraži terapijsko izuzeće, mora to prijaviti Svjetskom atletskom savezu (IAAF), a atletičar koji se natječe samo u domaćim natjecanjima ne mora se javiti IAAF-u. Ono što nikako nije u redu jest da se javno objavljuju liječnički kartoni sportaša. Jer, svaki čovjek, pa i sportaš, ima pravo na intimu svog liječenja.
Najlakše je objaviti da je Rafael Nadal na listi dopingiranih. A sigurno je bio pred komisijom i sigurno je dobio dopuštenje da se liječi nekim preparatom koji je na popisu zabranjenih sredstava, a mora ga uzimati jer se drugačije ne može izliječiti. Jer, da bi se bolestan sportaš ravnopravno mogao nadmetati sa zdravim, mora uzimati lijek.
To ne znači da je uzimao doping kako bi bio bolji, jači, viši. On se samo s lijekom izjednačuje sa zdravim sportašem i nikako ne može imati prednost.
Liječnicima treba vjerovati
Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA) ima tek nekoliko slučajeva po godini, odnosno sportaša koji su tražili dopuštenje da uzimaju nešto što je ‘zabranjeno’. To su sportaši nacionalnog ranga. U HZTA-i nemaju informacije tko je sve od naših sportaša preko svojih međunarodnih saveza tražio da mu se pred komisijom dopusti liječenje sa zabranjenim preparatima.
Treba napraviti razliku između primjene zabranjenih lijekova, tj. onih lijekova koji se nalaze na Popisu zabranjenih sredstava. Kada se takvi lijekovi koriste bez opravdanog medicinskog razloga, to je doping i riječ je o zloporabi lijeka/ova u smislu poboljšanja sportaševe izvedbe.
Ako se takvi lijekovi koriste iz medicinski opravdanih razloga i odobren im je TUE (terapijsko izuzeće), tada se ne može govoriti da su tim sportašima liječnici dopustili uzimanje zabranjenih tvari (raznih tvari iz skupine farmakološki aktivnih tvari), već to da im je odobreno liječenje.
– Ono će biti odobreno uvijek onda kada ne postoji alternativa zabranjenom lijeku, onom s popisa zabranjenih sredstava i ako taj propisani lijek ne poboljšava sportaševu izvedbu i nije u suprotnosti s duhom sporta. Ako doping definiramo kao primjenu zabranjenih lijekova u sportu, slika postaje jasnija. Neki se primjenom tih lijekova dopingiraju, a neki se njihovom primjenom, uz odobreno terapijsko izuzeće, liječe. Prostora za manipulaciju nema jer povjerenstva za izdavanje terapijskih izuzeća djeluju isključivo prema Međunarodnom standardu za izdavanje TUE-a, bilo da je riječ o nacionalnim antidopinškim organizacijama ili međunarodnim sportskim savezima. Kada sportaš dobije TUE ,u njemu će biti jasno navedeno koji mu je lijek odobren, u kojoj dozi i u kojem vremenskom periodu – rekla nam je Vesna Barišić iz Službe za antidoping HZTA-e.
Ruska posla. Nikad se oni nece rjesiti sovjetskog mentaliteta.