Slika iz Spaladium arene nije ni Miroslava Pribanića ostavila
ravnodušnim.
– Sretan sam ako je rukomet uspio probuditi naciju.
Naša igra problematična?
– Ne bih bio tako strog. Korejci su posebno neugodan
suparnik. Trče sjajno, tehnički su potkovani, nitko tako dobro ne igra
kontru. I to je prva utakmica, pritisak velikog iščekivanja.
Vidi se da je ozljeda na Baliću ostavila velik trag.
– Da, no treba ga koristiti racionalno. No imamo mi
Duvanjaka, nije to isto ali taj mladić može strašno puno.
Znam da sada sve izgleda malo upitno, no ne brinite se, Hrvatska će
igrati u polufinalu – zaključio je Pribanić.
I Bjelovar trebao biti
domaćin
Bio je jedan od zaštitinih znakova kesizubaca, kako su
tepali rukometašima bjelovarskog Partizana. Desno krilo, a
dešnjak, za kojeg obrane uglavnom nisu imale odgovor. Te
1972. godine stigao je do znamenitog “dubla”. Zlato
na Olimpijskim igrama u Münchenu te naslov europskog prvaka u
rukometu s bjelovarskim Partizanom.
– Lijepo se sjetiti. Najveći uspjeh je zlato na OI, no draži
mi je klupski naslov. S našeg asfalta do krova Europe. To je
bio pothvat – prisjetio se Miroslav Pribanić, danas tajnik i
trener u omladinskom pogonu Bjelovara. Horvat, Serdarušić,
Jandroković..., strogi trener Seleš. Velika, najveća
generacija.
– Najveća vrijednost momčadi bila je to što smo
svi bili iz Bjelovara, znali se od malih nogu. Jednostavno, uza sav
talent imali smo odličnog trenera, koji je bio strog ali i pravedan. A
mi smo voljeli raditi, jer nikada talent nije dostatan.
Nema novca
Još jednom su bili u finalu 1973., tada su Rusi bili jači. A
onda je Bjelovar dobio dvoranu za 2500 gledatelja, no čarolija je
nestala. I nikad se više nije vratila.
– Teško je pronaći pravi razlog. No, mnoga su
rukometna središta nestajala. I sve se preselilo u Zagreb. I
danas, kada se u Bjelovaru pojavi neki nadareni klinac, vrlo brzo
završi u metropoli. Mi nemamo novca.
Poreč je organizator jedne skupine SP-a, Varaždin druge. Zar nije
Bjelovar po tradiciji trebao biti u konkurenciji?
– Ha, Bjelovar je manji od Varaždina, a barokni grad ipak ima
rukometnu tradiciju, ovdje se odigrala i prva utakmica. No Bjelovar je
veći od Poreča, posebno rukometno, ali objektivno, mi smo mali. Iako,
ako je mogao Poreč, netko se mogao sjetiti i nas.
Krivite li možda i svoje Bjelovarce?
Uspjeh je ključan
– Teško je reći, možda su vodeći ljudi grada mogli
reagirati. No da je Bjelovar danas jači, uspješniji klub,
sigurno bi sve bilo drukčije, ali to je pitanje i za vodeće ljude
našeg saveza.
MIROSLAV PRIBANIĆ
