Svijet borilačkih sportova ostao je bez jednog velikog majstora i istinske legende. U 78. godini, u krugu svoje obitelji, u Parizu preminuo je Yoshinao Nanbu, osnivač nanbuda i sankukai škole karatea.
Nanbuovi hrvatski sljedbenici često su nam znali pričati priče o podvizima njihova učitelja a jedna kaže kako je jednom prilikom, na ulicama Pariza, s lakoćom sredio petoricu lopova.
A dotični su zaustavili njega i njegova prijatelja i zatražili njihove novčanike, a u sutrašnjim novinama je pisalo da jedan čovjek sam razbio poznatu bandu džeparoša.
Isto tako, mitska je priča i ona o tome da je, ako ikada izgubio meč, bio spreman oduzeti si život. Nešto o tome svojedobno je saznao Zoran Rebac, u razgovoru s Nanbuom vođenim za Budo Internacional.
Na pitanje da li je to istina ili šala, Nanbu je kazao kako je Japan napustio neporažen, a to je namjeravao ostati i u Europi:
- Kada sam se 1964 preselio iz Japana u Europu, moji roditelji su me ispratili s noćnim vlakom do Tokija pri čemu sam cijelo vrijeme bio zabrinut hoće li oni otkriti da sa sobom nosim kratku katanu koju sam omotao kimonom. Na moju sreću nisu je pronašli… Razlog zbog kojeg sam bio u takvom psihičkom stanju bio je trogodišnji ugovor s Francuskim karate savezom, koji je uključivao moje nastupe za francuski tim i općenito podučavanje koje je trebalo pokazati snagu japanskog karatea. Bila je to stvar ponosa i časti. Na sreću nisam izgubio niti jednu borbu, a nakon te tri godine prestao sam s aktivnim natjecanjima.
Nanbu je rođen ratne 1943., u Kobeu, i to u obitelji s borilačkom tradicijom i samurajskom poviješću. Njegov otac bio je instruktor džuda u policijskoj školi, a djed sumoborac s naslovom yokozune, najvišim rangom u tom tradicionalnom japanskom sportu.
Nanbuov borilački put počeo je s džudom, nastavio je s kendom, a prije studija upoznao se i s onovama kobudoa i klasičnog kobujutsua, drevne japanske vještine borbe s oružjem. Na Sveučilištu ekonomskih znanosti u Osaki zainteresirao se za modernije borilačke sustave karate i aikido.
Po dolasku u Francusku, počeo je razvijati vlastitu školu karatea koju je nazvao sankukai, a to je vrsta karatea u kojoj je 1976. svjetski prvak bio Hrvat Vjekoslav Šafranić.
No, nakon jednog sukoba u vlastitoj sankukai organizaciji, a i nezadovoljan odveć naglašenim sportskim aspektom karatea, Nanbu je odlučio utemeljiti novu, ali meku, borilačku vještinu. A nju je nazvao po sebi - nanbudo - i ona se odlikuje tehnikom izmicanja s linije napadačeva napada.
Novu vještinu, široj javnosti, predstavio je 1978. demonstracijom pred kneževskom obitelji Rainer u Monte Carlu, a na jednom od prvih seminara sudjelovali su i hrvatski karataši Petar Turković i Srećko Ferenčak, osnivači nanbudo sporta u Lijepoj Našoj.
Kasnije će se pokazati da će Hrvati, u toj japanskoj vještini nastaloj u Europi, biti izrazito rezultatski uspješni. Nanbudaši iz Hrvatske na svjetskim i europskim prvenstvima osvojili su 52 zlatne medalje i brojna srebrna i brončana odličja.
Inače, svojedobno su i neki jako poznati Hrvati i politički akteri trenirali rekreativno nanbudo a to su Stipe Mesić, Tomislav Karamarko, Mladen Vedriš, Slaven Letica, Marijan Hanžeković i Zdravko Mamić.
w︆︅w︅︆w︆︆.︆︆l︅︆o︆︅v︅︆ex︆︆x︅︆.︆︅c︅︆l︆︅u︅︆b