– Kako je moguće da Sandra nije osvojila zlato u Pekingu. Pa ona je superiorna u ovoj disciplini godinama – tim pitanjem dočekao me jutros kolega s makedonske televizije.
Bacila sam kao kockar
Istina, navikla nas je Sandra na pobjede, na zlatne medalje. Uostalom, do Pekinga je na pet posljednjih velikih natjecanja osvajala samo prva mjesta. Bila je triput zaredom europska prvakinja (2010., 2012. i 2014), jednom svjetska (2013.) i jednom olimpijska (2012.). U Dijamantnoj ligi od 2012. godine ne može joj se nitko ni približiti. I tako je bilo sve do ove sezone kada se pojavila Kubanka Denia Caballero i na mitingu u Bilbau bacila disk 70,65 metara. Ne, nije to bila slučajnost. Od prvih pet rezultata na svjetskoj rang-ljestvici Denia ima prvi (70,65), treći (69,51) i četvrti (69,28) rezultat.
– Nakon prospavane noći mogu samo reći da sam sretna što sam osvojila medalju. Jer, uoči posljednje serije bila sam četvrta, bila sam bez medalje. Da je tako završilo, bio bi to veliko, veliko razočarenje. Ne znam, iskreno, kako bih se nosila s time. I zato sam odigrala taj posljednji hitac kao pravi kockar, misleći u sebi – Sandra, ti zaslužuješ medalju zbog svega što si napravila ove sezone. Koncentrirala sam se najviše što sam mogla i da sam još samo malo podignula kukove kod izbačaja, možda bi taj hitac bio dovoljan za zlatnu medalju – rekla je Sandra.
Izgubljeni svjetski naslov samo je dodatno motivirao Sandru. U njoj se već sada vidi želja da u što skorije vrijeme uzvrati Kubanki za ovaj poraz. Silno joj želi oduzeti taj naslov za dvije godine u Londonu. No prije toga tu je Rio.
– O, da. Olimpijsko ću zlato obraniti. Naravno, neće to biti lagano. Gledajte, ženski disk jako je napredovao u posljednje dvije godine. Još do 2013. godine bilo je nezamislivo da netko može baciti disk preko 70 metara. A onda sam prošle godine triput prebacila tu dužinu pa su ostale krenule za mnom. Danas preko 70 metara baca Caballero, a jako blizu toj dužini su Gia Lewis Smallwood (lani 69,17, op. a.), dok će Perez i Samuels sigurno brzo napredovati i bit će jako opasne u skorije vrijeme – veli Sandra.
U seniorskoj kategoriji u kojoj se natječe od 2010. godine Sandra je osvojila svoju šestu medalju na velikim atletskim natjecanjima. Po broju medalja dostigla je u Europi Ruskinju Sadovu i Bugarku Hristovu. No veći broj medalja ima Kubanka Barrios – sedam, od čega četiri sa svjetskih prvenstava (nijednu zlatnu), jednu s Olimpijskih igara (srebro) i dvije s Panameričkih igara (obje zlatne).
Samo da je zdravlja
– Dakle, dobila sam zadatak. Osvojiti sedmu medalju sljedeće sezone na EP-u u Amsterdamu i osmu na OI u Riju i onda ću biti diskašica s najviše osvojenih medalja. Pa dobro, imam tek 25 godina i vjerujem da ću osvojiti još puno medalja.
Zaboravila je još jednu sitnicu. Da bi bila najveća svih vremena, što se tiče medalja, mora dostići i prestići tri svjetska zlata Franke Dietzch. Da nije bilo onog nesretnog dopinga zbog kojeg je propustila SP 2011. i ovog poraza u Pekingu, već bi sada dostigla Njemicu. Za još dva naslova morat će biti najbolja u Londonu sa 27 godina, odnosno u Dohi sa 29 godina.
– Do 30. godine ću sigurno nastupati. Poslije ćemo vidjeti. Samo da je zdravlja – zaključila je Sandra.
>> Sandra Perković posljednjim hicem osvojila srebro, Caballero slavila
