Individualni sportovi Hrvatima su u krvi, Janica, Goran, Šurbek, Parlov, Ljubek... Gotovo i nema sporta u kojem se nije pojavio svjetski talent s naših područja, netko tko se popeo na vrh. Formula 1 mjesto je za nekolicinu odabranih, no jednoga dana dočekat ćemo trenutak u kojem će i naše gore list sjesti u bolid.
Šanse za pojavljivanje na startu najbržeg sporta na svijetu vrlo su male, no u bečkom kvartu Prateru mladić hrvatskih korijena priprema se za probijanje leda... Sandro Luković (18) od malih nogu sjedi za volanom, nizao je uspjehe u kartingu, a onda su mu povjerili bolid Formule Renault 2.0.
Riječ je o nižem rangu formule, sjajnoj juniorskoj kategoriji za brušenje, a prvacima je odskočna daska za Formulu 1.
– Adrenalin skoči kad sjednem u bolid i čekam da se upale svjetla za start. Srce ubrza na 200 otkucaja, a onda stisnem papučicu gasa do kraja. Ljubav prema brzini pojavila se još dok sam bio malo dijete. Promatrao sam oca koji je uvijek volio malo brže potegnuti i svidio mi se taj osjećaj. Prvi susret s volanom imao sam već sa 10 godina, vozio sam tatin BMW, sa 200 KS, zatim sam se počeo natjecati u kartingu.
Otac, srećom, ima dva lokala
Kada je lani sa začelja finalne utrke na Svjetskom prvenstvu u kartingu dogurao do postolja, prepoznali su ga čelnici momčadi Interwetten Racing.
– U Egiptu, u kojem se održavalo Svjetsko prvenstvo u kartingu, bilo je od početka ludo. Kvalifikacije sam vozio s temperaturom skoro 40 stupnjeva, dobio sam crijevnu virozu, ali sam se ipak izborio za nastup u finalu. Startao sam sa 29. mjesta i završio utrku na 3. mjestu, s najbržim krugom, ali su me diskvalificirali nakon mjerenja težine jer sam imao 150 grama premalo. Šteta. Za piramide, na žalost, nismo imali vremena, a s devom sam se stigao slikati tek pokraj staze.
Iza njega su tri utrke, u Brnu, Magny-Coursu i na Hungaroringu. U posljednjoj je osvojio šesto mjesto, dohvatio bodove, što dosad nijedan naš vozač nije uspio. Ne namjerava se tu zaustaviti.
– Put do Formule 1 može biti jako kratak. Kao prvak Formule Renault 2.0 prelazi se u viši rang Renault 3.5, iz koje se s dobrim rezultatima može otići u F1. Tim su putem prošli Robert Kubica, Sebastian Vettel, Heikki Kovalainen...
Procjenjuje se da do trenutka kada dobiješ startni broj u oktanskom cirkusu, u karijeru treba uložiti četiri milijuna eura. Skup je to sport, a njemu zasad sve potrebno plaćaju samo roditelji. Njegov otac Ozren u Beču drži dva lokala, a većinu zarade ulaže u sinovu karijeru.
Školarac kojeg čeka vojska
– Bez roditeljske podrške ništa ne bih napravio. Sezona u kartingu koštala me oko 60.000 eura jer sam vozio u jako puno utrka, a za svih 10 utrka i treninge u Formuli Renault potrebno je više od 200.000 eura. Jako je teško pronaći sponzore. Dosad su me sponzorirali samo roditelji. Moramo se potruditi i nadati da ćemo za iduću sezonu naći sponzore jer vožnja je dio mojeg života bez kojeg bi mi bilo jake teško. Vjerujem da i u Hrvatskoj postoji netko tko bi mi pomogao... – kaže.
Dodajući gas, završava elektrotehničku školu u Beču. Potkraj godine mora ići služiti austrijski vojni rok, šest mjeseci. Rodio se u Tuzli, a nedavno je dobio austrijsku putovnicu.
– Dolazim u Hrvatsku više puta godišnje, u Zagreb k frendovima, po ljeti, jasno, na more. No, utrke su mi najdraža destinacija. Šale na utrkama nema, sve shvaćam ozbiljno. Kada bih dogurao do F1, želio bih momčad s kojom bih se mogao boriti za svjetskog prvaka!
A tako znaci sad opet trebate Hrvate iz BiH i dijaspore...a kada se radi o izborima onda ih gazite, sramota!