Legendarni Baldekin ponovno gori. Nakon razočaravajuće prošle sezone, koju je GKK Šibenik završio gotovo s juniorima, klub je doživio potpuni remont zahvaljujući sponzorstvu turske Dogus grupe. Dovedeni su iskusni Ivanov i Halilović na poziciji centra, bekovi Pandurić i Siriščević, piše Max!
Vraćen je i Turčin Izzet Türkyılmaz, koji je prije dvije sezone već imao zapaženu rolu na Baldekinu. Za trenera je doveden Vladimir Anzulović (38), koji se nakon epizode u slovenskoj Krki vraća u A1 ligu, gdje je već vodio Kvarner.
– Impresije su pozitivne. Osjeća se ljubav tih momaka prema košarci, što kao trener još nisam doživio. Dosad bi uvijek trebalo gurati ljude da rade, a što je najvažnije, osjeti se ljubav Šibenčana prema košarci. I upravo nas to tjera da im vratimo maksimum. Kad sam radio u Rijeci, imali smo istu punu dvoranu, no vidljiva je razlika u temperamentu – govori nam Anzulović na kavi u popularnom šibenskom kafiću preko puta dvorane na Baldekinu.
Iako je tu od ljeta, već je stekao prijatelje. Dobro se uklopio i zbog svog temperamenta, ili kako bi Šibenčani rekli, “prčevitosti”.
– Biti trener, kompleksan je posao. Nekad prolazi ta “prčevitost”, a nekad ne – sa smiješkom će Anzulović, koji na početku posla u Šibeniku nije imao lagan zadatak, jer je trebalo uigrati ekipu.
– Imali smo takav raspored da su nam igrači stizali svakih deset dana. Još je uvijek tu dosta prostora za uigravanje, a ja sam sretan da imam dobre momke koji žele trenirati. Paić, Radovčić i Andabaka budućnost su hrvatske košarke – veli Anzulović.
Šibenčani prezime Anzulović pamte i po Vladimirovu ocu. Vladimir Anzulović stariji bio je rado viđen gost na Baldekinu, gdje je prenosio puno utakmica.
– Tata mi je puno pričao o Šibeniku i njegovim stanovnicima. Znam da je tu imao puno prijatelja. Uostalom, ovdje i vučemo korijene s mamine strane. Često gledam utakmice koje je tata prenosio, pa znam i za onaj lapsus kad je prenosio utakmicu Šibenka – Bosna i opsovao u eter jer nije mogao vidjeti od navijača ispred sebe. Ljudima je to simpatično, pa mi često spomenu – kaže Anzulović, kojem je najveći trenerski uzor njegov brat Dražen koji je danas trener u poljskom klubu Dabrowa Górnicza, a na OI bio je i pomoćnik Aci Petroviću.
– S bratom se čujem gotovo svaki dan. Redovito komentiramo utakmice, često me savjetuje. On je moj najveći učitelj, ali i najveći kritičar – dodaje Anzulović koji sada živi razdvojen od obitelji. Supruga mu je Slovenka, ima dobar posao pa je ondje i ostala, a 12-godišnji sin ide u slovensku školu i, naravno, trenira košarku.
– Teško je, ali navikli smo. Bitno je da radimo ono što volimo.
>> Tjednik Max! i sport Večernjeg lista pratite i na Facebooku!
sretno mali