Danas će se u Draženovu domu odigrati zanimljiva košarkaška utakmica (18 sati). Ne toliko u rezultatskom smislu, jer premijerligaš Cibona veliki je favorit, nego po svojevrsnom kuriozitetu. Naime, prvi put nakon dugo vremena moglo bi se u Zagrebu dogoditi da momčad koja se suprotstavlja Ciboni ima više navijača nego dvostruki europski prvak. A razlog tome jest što će se cibosi namjeriti na klub koji nosi ime Dinamo, a za njega će, pak, doći navijati Bad Blue Boysi.
– Kup je natjecanje u kojem treba najmanje pobjeda da dođete do trofeja što daje dodatnu draž. To je eliminacijsko natjecanje na jednu utakmicu, a u jednoj su i čuda moguća. Svjesni smo da smo favoriti, ali znamo da će Dinamo imati podršku s tribina što bi nešto trebalo značiti i mojim igračima koji su većinom simpatizeri tog nogometnog kluba. Samo se nadam da će znati na koji koš napadaju – kazao je Cibonin trener Vladimir Jovanović i nasmijao suparničkog kolegu Milana Ličinu, koji očekuje podršku od oko 1500 do 2000 ljudi i ističe:
– Ovakve su mi utakmice najdraže, kada nemaš što izgubiti, a možeš samo puno dobiti.
Igračine koji nisu bili zvijezde
Da bi dodatno začinili stvar, čelnici Dinama na presici su "izložili" sinove Ciboninih legendi, Mihovila Nakića-Vojnovića i Svena Ušića, a oni su, Ivan i David, ujedno i uzdanice prvoligaša iz Rudeša. Kako su najavili dolazak očeva na utakmicu, neizbježno je bilo pitanje za koga će nezaboravni Nik i Uvo zapravo navijati?
– S tog aspekta bit će to za njega čudna utakmica, no vjerojatno će otac ipak navijati za mene – kazuje David Ušić.
– I ja očekujem od svog oca da će biti na strani kluba za koji mu sin igra i da će svoje emocije prema Ciboni ovaj put staviti malo sa strane – dodao je Ivan Nakić-Vojnović.
Obojica sinova legendarnih cibosa premlada su, stoga nisu imala priliku gledati očeve na djelu no zato su, zahvaljujući videosnimkama, ipak stekla neku sliku da mogu pričati na temu "kak su igrali naši stari".
– Moj otac je bio hladan igrač, bez puno emocija. Znao je svoju zadaću, zabiti tricu kada je sam i igrati obranu u kojoj, koliko sam čuo, nije bio fin prema igračima koje je čuvao. Za razliku od njega, koji je imao više šuterskog talenta, ja bih mogao reći da imam više atletskog. Eh, da je to bilo spojiti, to bi bio igrač za NBA – priča Ušić junior.
– Moj otac je bio svestran, jedan od rijetkih koji je mogao zabijati i lijevom i desnom rukom. On nije bio zvijezda na terenu, netko tko će zabiti 30-40 koševa, nego igrač zadatka, pogotovo u obrani. Imao je čast igrati s Draženom Petrovićem i ostalim slavnim cibosima. Mogu samo zamišljati kako je bilo igrati s takvim velikanima – kazao je Nakić junior, dodavši još i ovo:
– Držim da bi takav profil igrača kakav je bio moj otac profitirao i u današnjoj košarci. Kao netko tko je uvijek spreman imati 10-15 skokova i čuvati najboljeg suparničkog igrača, bio bi jako vrijedna karika u svakoj ekipi. Čini mi se da smo otac i ja fizički slični igrači, nismo se oslanjali na snagu, nego na znanje i čitanje igre, a meni je u naslijeđe ostala ta njegova lijeva ruka s kojom radim sve osim šutiranja.
Prkačin će izbivati mjesecima
Nije neobično da su obojica, i David i Ivan, navijači Cibone koju pamte iz nekih sretnijih dana:
– Sjećam se da me otac vodio na Cibonine euroligaške utakmice, a dvorana je uvijek bila puna. Na tribinama su bili Bad Blue Boysi, sve se treslo, pogotovo kada se igralo protiv Partizana i Zvezde. I sad se, evo, naježim dok to pričam. Žao mi je što na tribinama više nema navijača, no to nije problem samo košarke nego i drugih sportova – prisjetio se David Ušić.
– Uvijek sam bio i bit ću Cibonin navijač, ali ne u ovoj našoj utakmici. Kao klinac stalno sam bio na tekmama, i to u prvim redovima. Veliki mi je gušt bio gledati Euroligu, no bilo je tada zanimljivo i domaće prvenstvo.
Ove dinamovce danas očekuje težak posao zaustavljanja igrača višeg ranga pa tako i novog, privremenog kapetana Cibone Danka Brankovića (215 cm), koji će vrpcu nositi sve dok se dosadašnji kapetan Roko Prkačin ne vrati u stroj. A on je otputovao na operaciju u Barcelonu i neće ga biti 3 – 4 mjeseca.
